Srijedu navečer mlada balerina Selma Efendić (23) neće zaboraviti do kraja života. Nova bh. baletna zvijezda imala je prvu naslovnu ulogu - otjelovila je Snjeguljicu na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo i publiku ostavila bez daha u spektakularnoj baletnoj bajki "Snjeguljica i sedam patuljaka".
Noć poslije koje u njenoj karijeri ništa više neće biti isto.
Nakon prespavane noći Selma je za Raport govorila o svojim dojmovima, emocijama, planovima i svemu onome što sa sobom nosi poziv balerine. Presretna Selma nam na početku razgovora govori kako je kasno otišla na spavanje:
Snjeguljica mi je bliska
"Dok sam svo ono cvijeće donijela kući iz pozorišta, adrenalin, uzbuđenje... Predivno je bilo, toliko sam zadovoljna. Spremala sam otprilike mjesec dana ulogu i nekako sa svakom novom probom sve više sam rasla sa tom ulogom i približavala se Snjeguljici. Ona je meni nekako bliska, ima iste karakteristike kao ja. Što se tiče tehnike jako je zahtjevna uloga, tako da sam zaista imala intenzivne probe, pogotovu posljednjih desetak dana. Ali jako sam zadovoljna kako je prošla predstava. Mislim da sam ispunila očekivanja publike.
Dugo se čekala ta moja prva prvačka, naslovna uloga, dugo se o tome pričalo i napokon je došla. Baš mi je drago da je to uloga Snjeguljice, jer nekako i mojim izgledom i karakterom mi najviše i priliči. Prokomentirali su svi nakon predstave da su sva dječica su rekla da sam prava Snjeguljica iz bajke. Tako da baš sam sretna.
Kažu da su djeca najzahtjevnija publika.
Tako je, njihove reakcije su mi najveći kompliment. Zahvana sam na podršci kolega, ali meni su djeca najveći kompliment.
Vi ste jako mladi postali članica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.
Ja sam sa 15 godina otplesala svoju prvu solističku ulogu u NP Sarajevo, a stalni član sam postala sa 17 godina. Tako da imam iza sebe već 6-7 godina intenzivne karijere.
Mladi ljudi često odustaju od svojih snova, jer im nedostaje dosljednosti i discipline. Balerina je veoma zahtjevan poziv.
Tako je, balet zahtjeva zaista veliku disciplinu, ali prije svega i fizičku i mentalnu snagu. Svakodnevne probe jako iscrpljuju i zahtijevaju... Mi svakodnevno pazimo i na to šta jedemo, koliko se krećemo, kakav privatni život vodimo... Sve to utječe na naše probe i na kraju na finalni rezultat, na predstavu. Tako da zaista jeste veliko odricanje i nekako je način života.
Kao i u sportu i mi dosta prolazimo kroz neke nepravde, kroz dosta takmičenja i svega, tako da treba ostati jak, vjerovati u svoje sposobnosti i ne posustajati. Jako je bitno biti svjestan sebe i nastaviti dalje i kad - tad ti se vrata otvore, što je evo i pokazatelj u mom slučaju.
Danas mnogi mladi iz BiH, neovisno kojim se zanimanjem bave, žele karijere i život nastaviti u inozemstvu. Kakvi su Vaši planovi?
Da budem iskrena i ja sam razmišljala o angažmanu vani, s obzirom na uslove i sve. Ali nekako pogotovu u srijedu navečer, kad sam doživjela ovacije od naše, sarajevske publike... Jer ja sam ipak Sarajka, meni je tu srce i u svom teatru plesati prvu prvačku, naslovnu ulogu... Mislim da nijedno drugo pozorište na svijetu ne može zamijeniti taj osjećaj kao kad kući postižite uspjehe. Tako da moji su planovi naravno ovdje i vezani za Narodno pozorište, ja sam dijete tog pozorište.
Vaši dalji planovi?
Nakon moje velike premijere Snjeguljice krećemo sa našim redovnim repertoarom, spremamo iduću predstavu "Karmen i Bolero". Od februara ponavljamo "Orašara" što smo imali u decembru.
Gradim karijeru u svom gradu
Koliko je danas među mlađim generacijama prepoznata kultura, balet...?
Što se tiče mojih prijatelja oni su naravno jako upućeni i prvenstveno zbog mene, dosta dolaze na predstave i oduševljeni su. Mada moram vam priznati ja sam i studirala i upoznavala se sa raznim ljudima. Mladi nemaju tu naviku i običaj d dolaze u pozorište i često kada bih ja pozvala i oni bi došli da me pogledaju bili su oduševljeni da bi onda sami krenuli dolaziti.
Naša baletna legenda Minka Kamberović je posebno Vas je pohvalila.
Minka Kamberović je bila velika balerina i umjetnica, ne mogu vam opisati sreću i radost kada čujem te njene riječi pohvale i komplimente. To je za mene neopisiva sreća i to mi je samo pokazatelj da radim nešto dobro i da trebam nastaviti u tom smjeru. Ja joj se mogu samo nakloniti i bez riječi ostati kad mi ona nešto govori.
Vidite li sebe u budućnosti na svjetskim scenama?
Naravno, pogotovo ti uslovi koje imaju ta pozorišta. Često zamišljam šta bi bilo da sam rođena tamo a ne ovdje, koliko bi dostigla, kolike bi mogućnosti imala ali nekako idem dan za danom i vidjeti šta mi život nosi. Otvorena sam donekle za sve, ali prvenstveno gradim karijeru u svom gradu.