Neki stručnjaci su ranije tvrdili da je čak svaki dvijestoti muškarac na svijetu u srodstvu sa Džingis-kanom. Međutim, nova genomska studija otkriva da je taj broj znatno manji.
Kazahstanski folklor kaže da tijelo Džočija, najstarijeg sina Džingis-kana, počiva u mauzoleju u regiji Ulytau, u centralnim visoravnima zemlje. Međutim, kada su arheolozi nedavno proučavali tijelo iz srednjovjekovnog mauzoleja, nisu pronašli Džočija, ali su otkrili novu genetsku lozu koju je možda prenio sam Džingis-kan.
Džingis-kan, rođen kao Temudžin u planinama Khentii na sjeveroistoku Mongolije, bio je srednjoazijski ratnik koji je 1206. godine osnovao ogromno Mongolsko carstvo. Sa suprugom Borte imao je četiri sina i pet kćerki. Njihov najstariji sin Džoči rođen je oko 1182, a umro oko 1227. godine, neposredno prije smrti samog Džingis-kana. Sjeverozapadni dio Mongolskog carstva kojim je Džoči vladao kasnije je postao poznat kao Zlatna horda.
„Zlatnom hordom vladao je najstariji sin Džingis-kana i njegovi potomci tokom mnogih generacija. Do sada, međutim, nije bilo dostupnih podataka o drevnom DNK ovih pojedinaca“, rekao je Aayken Askapuli, biološki antropolog sa Univerziteta Wisconsin–Madison.
U pokušaju da otkriju DNK bliskih Džingisovih srodnika, Askapuli i njegove kolege istraživali su folklorne tvrdnje da je Džoči sahranjen u istoimenom mauzoleju izgrađenom najmanje 70 godina poslije njegove smrti. Svoja otkrića objavili su u časopisu PNAS.
Naučnici su analizirali muške skelete iz tri srednjovjekovna mauzoleja za koje se vjeruje da pripadaju eliti Zlatne horde. Tim je proučavao DNK ovih pojedinaca, posebno podatke o njihovom Y hromozomu, koji se prenosi sa oca na sina.
Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da dva muška skeleta potiču iz perioda između 1286. i 1398. godine. Analiza DNK otkrila je da su ta dvojica muškaraca dijelila istu očinsku lozu, koju je dijelio i jedan muškarac datiran u 18. vijek, za koju se vjeruje da je povezana sa Džingis-kanom.
Jedan od problema u potvrđivanju ove veze jeste to što grob Džingis-kana nikada nije pronađen. „Niko ne zna tačno kako bi izgledao njegov Y DNK“, rekao je Askapuli.
Ranija studija objavljena 2003. godine pokazala je da je neobična loza Y hromozoma, nazvana C3*, danas česta među ljudima na teritorijama nekadašnjeg Mongolskog carstva. Istraživači su tada zaključili da bi 0,5 posto današnje muške populacije svijeta (jedan od 200 muškaraca) mogao biti potomak slavnog ratnika.
U novoj analizi, Askapuli i njegove kolege utvrdili su da su trojica muškaraca sahranjenih u mauzolejima bili povezani po muškoj liniji, ali da je njihova specifična grana unutar klastera C3* zapravo vrlo rijetka u savremenim populacijama.
„Klaster C3* predstavlja veliku genetsku porodicu sa mnogo različitih grana. Elita Zlatne horde posjeduje jednu od tih grana koja je mnogo rjeđa od one otkrivene 2003. godine“, objasnio je Askapuli. To znači da je znatno manje današnjih muškaraca u srodstvu sa Džingis-kanom nego što se ranije pretpostavljalo.
Iako tačna loza još uvijek nije sa stopostotnom sigurnošću potvrđena, Askapuli vjeruje da bi pronalazak historijski dokumentovanog groba nekog od direktnih potomaka mogao donijeti konačan zaključak u bliskoj budućnosti.