Dok je generativna umjetna inteligencija ulazila u kancelarije, nismo stigli ni definisati pravila, a ona je već postala standard. Od pisanja strategija do sažimanja sastanaka, AI više nije tehnološka igračka, već alat koji direktno utiče na to ko je brži, vidljiviji i efikasniji.
Međutim, podaci ukazuju na simptomatičan jaz: žene koriste ove alate znatno rjeđe od muškaraca, uz procijenjeni zaostatak od oko 25%. Ovaj trend, koji potvrđuju brojne studije, pretvara tehnološki jaz u novu normu nejednakosti. Suština nije u nedostatku interesa, već u činjenici da preveliki oprez na tržištu koje se brzo transformiše direktno ugrožava profesionalnu poziciju žena.
Analiza 18 studija na uzorku od 143.000 ljudi potvrdila je da je udio žena koje koriste vještačku inteligenciju u prosjeku manji za 10% do 40%. Podaci Federalnih rezervi New Yorka pokazuju da je polovica muškaraca u protekloj godini koristila generativni AI, dok je kod žena taj udio jedva dosegao trećinu. Čak i kod popularnog ChatGPT-a, žensko učešće drastično opada na mobilnim aplikacijama, gdje žene čine svega 27% korisnika.
Ključno objašnjenje za ovaj jaz nije nedostatak digitalne pismenosti, već percepcija rizika. Žene su po pravilu opreznije prema etičkoj strani novih alata, ali ono što je presudnije, strahuju da će biti strože ocijenjene ako se otkrije da su koristile pomoć AI-ja.
U praksi, ovaj dvostruki aršin stvara apsurdne situacije: dok se za muškarca koji uz pomoć AI-ja brže završi izvještaj kaže da je „snalažljiv“, kod žene isti potez često izaziva strah od optužbe za „hvatanje prečica“ i nedostatak autentičnog truda. Studija objavljena u časopisu PNAS potvrđuje da okruženje negativnije ocjenjuje kompetentnost zaposlenog kada sazna da se oslanjao na AI, što dodatno pojačava ženski oprez.
U svijetu gdje AI drastično skraćuje vrijeme za rutinske poslove, razlika u njegovom korištenju postaje direktna razlika u učinku. To stvara tri konkretna rizika.
Oni koji koriste AI brže isporučuju zadatke i lakše dolaze do vidljivijih projekata. Ako značajan dio tima izbjegava nove alate zbog stigme, cijela organizacija gubi na efikasnosti. Manja uključenost žena u usmjeravanje algoritama znači da će AI sistemi sporije prepoznavati scenarije koji su njima važni.
Najveća zabluda menadžmenta je da je korištenje AI alata stvar ličnog izbora. Puki pristup nije dovoljan; potrebna je kultura u kojoj je eksperimentisanje normalizovano i sigurno. Kompanije moraju shvatiti da su obuke koje obuhvataju sve zaposlene, a ne samo one koji pokažu interes, najbrži put ka eliminaciji reputacionog rizika.
Da bi se spriječilo da rodni jaz postane kočnica produktivnosti, potrebno je odrediti koji zadaci se mogu povjeriti vještačkoj inteligenciji, a koji ostaju isključivo ljudski te umjesto opcionih kurseva, uvesti obavezne treninge za sve timove kako bi se izjednačila startna pozicija.
Novi sistem vrednovanja: Fokusirati se na kvalitet finalnog rezultata, a ne na sate provedene nad tastaturom.
Činjenica je da žene ne bježe od tehnologije, već od dvostrukih aršina. Ipak, u ekonomiji u kojoj vještačka inteligencija postaje uslov elementarne pismenosti, taj opravdani oprez lako može prerasti u ozbiljan karijerni rizik.