Jedno od najvećih pitanja moderne nauke i dalje nema konačan odgovor – postoji li život izvan Zemlje i, ako postoji, gdje ga treba tražiti?
Novo istraživanje međunarodnog tima astronoma moglo bi predstavljati važan korak prema odgovoru. Naučnici su otkrili da stjenovita egzoplaneta LHS 1140 b, udaljena oko 48 svjetlosnih godina od Zemlje, ima atmosferu, što je svrstava među najperspektivnije kandidate za mogući vanzemaljski život.
Tečna voda na površini?
Planeta LHS 1140 b kruži oko crvenog patuljka unutar takozvane nastanjive zone, područja oko zvijezde u kojem bi temperature mogle omogućiti postojanje tečne vode na površini.
Upravo se voda, uz stabilnu atmosferu, smatra jednim od ključnih preduslova za razvoj života kakav poznajemo.
Astronomi s Univerziteta Harvard ističu da je riječ o prvoj stjenovitoj planeti u nastanjivoj zoni druge zvijezde za koju je pouzdano potvrđeno postojanje atmosfere.
Voditelj istraživanja, dr. Collin Cherubim, naglašava da je atmosfera presudna za održavanje uslova pogodnih za život jer štiti površinu planete i omogućava stabilniju klimu.
LHS 1140 b nije potpuno slična Zemlji, ali joj je bliža od većine do sada otkrivenih egzoplaneta. Ima oko 5,6 puta veću masu od naše planete, dok joj je prečnik približno 1,7 puta veći od Zemljinog.
Zbog tih karakteristika već godinama predstavlja jedan od najzanimljivijih objekata za istraživanje mogućeg života u svemiru.
Astronomi su do sada otkrili hiljade egzoplaneta, uključujući veliki broj stjenovitih svjetova koji se nalaze u nastanjivim zonama svojih zvijezda. Međutim, potvrđivanje postojanja atmosfere pokazalo se kao izuzetno zahtjevan zadatak.
Ovoga puta istraživači su primijenili drugačiji pristup. Umjesto traganja za molekulama vode ili ugljendioksida u donjim slojevima atmosfere, usmjerili su se na helij u njenim gornjim dijelovima, gdje je njegove tragove lakše uočiti.
Posmatranja su obavljena pomoću spektrografa WINERED u opservatoriji Magellan u Čileu, tokom rijetkog poravnanja dvije planete koje su iste noći prolazile ispred svoje zvijezde.
Dok jedna planeta nije pokazala nikakve znakove postojanja atmosfere, kod LHS-a 1140 b zabilježeno je istjecanje helija, što predstavlja jasan dokaz da planeta zadržava plinoviti omotač.
Naučnici procjenjuju da je atmosfera mogla opstati duže od tri milijarde godina, što je dovoljno dugo da se, barem u teoriji, razviju uslovi pogodni za život.
Sljedeći korak bit će detaljnija analiza njenog sastava kako bi se utvrdilo postoje li hemijski tragovi koji bi mogli ukazivati na biološke procese.
Ovo otkriće samo je posljednje u nizu važnih događaja koji su obilježili višedecenijsku potragu za vanzemaljskim životom.
Još 1967. godine britanska astronomkinja Jocelyn Bell Burnell otkrila je prvi pulsar, izuzetno magnetizovanu neutronsku zvijezdu koja emituje pravilne radijske impulse. Budući da se u to vrijeme nije znalo šta ih uzrokuje, pojedini naučnici čak su nagađali da bi signali mogli biti vještačkog, vanzemaljskog porijekla.
Deset godina kasnije američki astronom Jerry Ehman zabilježio je poznati „Wow!“ signal, snažan radijski impuls iz pravca sazviježđa Strijelca koji nikada nije u potpunosti objašnjen.
Iako su se pojavile brojne teorije o mogućoj vanzemaljskoj poruci, naučni dokazi koji bi potvrdili takvu tvrdnju nikada nisu pronađeni.
Veliko uzbuđenje izazvalo je i NASA-ino saopćenje iz 1996. godine o meteoritu ALH 84001 pronađenom na Antarktiku, za koji se u početku vjerovalo da sadrži fosilizovane tragove drevnih mikroorganizama s Marsa.
Naknadna istraživanja pokazala su da se takve strukture mogu objasniti i prirodnim geološkim procesima, zbog čega hipoteza o životu na Marsu nije potvrđena.
Godine 2015. pažnju je privukla zvijezda KIC 8462852, poznata i kao Tabbyjina zvijezda, čije je neobično zatamnjenje potaknulo nagađanja o mogućim vanzemaljskim megastrukturama.
Kasnija istraživanja ipak su pokazala da se neobični signali vjerovatno mogu objasniti oblakom ili prstenom svemirske prašine.
Dvije godine kasnije otkriven je sistem TRAPPIST-1, udaljen oko 39 svjetlosnih godina, sa sedam planeta veličine Zemlje.
Nekoliko njih nalazi se u nastanjivoj zoni, a naučnici vjeruju da bi na njihovim površinama mogla postojati tečna voda, zbog čega su i danas među najzanimljivijim ciljevima budućih posmatranja.