Ne njuše se samo životinje (kao što to rade psi), već i ljudi, navode izrealski naučnici.
Ljudi koriste čulo mirisa za mnogo više toga od samog otkrivanja arome parfema, hrane, neprijatnih mirisa, pokazuje nova izraelska studija.
Već je poznato da neki sisari, poput pasa, njuše jedni druge kako bi odlučili ko im je prijatelj ili neprijatelj. Izraelski naučnici otkrili su i da ljudi rade isto, iako na prikrivenom i podsvjesnom nivou.
Mirišući odjeću sa uređajem "električni nos", stručnjaci su otkrili da je vjerovatnije da će se ljudi koji slično mirišu sprijateljiti jedni sa drugima nego kad to nije slučaj. Ovi novi rezultati istraživanja sugerišu da čulo mirisa može igrati veću ulogu u ljudskim društvenim interakcijama nego što se prije mislilo.
Novo istraživanje sproveli su stručnjaci Instituta za nauku "Vajsman" u izraelskom gradu Rehovotu, a objavljeno je u naučnom časopisu "Sajens advensis".
"Budući da ljudi traže prijatelje koji su slični njima, pretpostavili smo da ljudi mogu osjetiti miris sebe i drugih kako bi podsvjesno procijenili sličnost mirisa tijela, što zauzvrat može promovisati prijateljstvo. Potpuni stranci mogu nas početi zanimati na prvo "njušenje", a ne samo na prvi pogled", objašnjavaju autori studije, prenosi BHRT.
Već je poznato da ljudi imaju tendenciju da se sprijatelje sa drugima koji su slični njima po izgledu, porijeklu, vrijednostima, pa čak i u mjerama kao što je moždana aktivnost.
Zato su izraelski naučnici pretpostavili da ljudi koriste svoj nos u društvu baš kao i drugi kopneni sisari, ali na prikriven, a ne otvoren način.
Izraelski stručnjaci tvrde da ljudi podsvjesno mirišu sebe i druge, sprovode poređenja koja su "subliminalna" (ispod praga svijesti) i onda se približavaju onima sa sličnim mirisom.
Kako bi to dokazali, istraživači su u studiju uključili parove "klik prijatelja", odnosno onih osoba koje su naglo formirale prijateljstvo, odnosno "kliknule".
Istraživači su prikupili uzorke tjelesnih mirisa od "klik prijatelja" i sproveli dva eksperimenta kako bi uporedili uzorke sa onim prikupljenim od nasumičnih parova i pojedinaca.
U prvom dijelu eksperimenata koristili su "električni nos", koji je procjenjivao "hemijske potpise" mirisa svakog para na njihovim majicama.
Njihov "električni nos" bio je opremljen sa 10 senzora metalnih oksida, svaki obložen različitim materijalom za otkrivanje određenih hemikalija.
U drugom eksperimentu, zamolili su druge volontere da pomirišu dvije grupe uzoraka tjelesnih mirisa kako bi procijenili sličnosti mjerene ljudskom percepcijom.
U obje vrste eksperimenata, otkriveno je da takozvani "klik prijatelji" znatno više slično mirišu nego pojedinci u nasumičnim parovima.
Naučnici nakon eksperimenata vjeruju da miris tijela sadrži informacije koje mogu predvidjeti kvalitet društvenih interakcija između osoba koje se ne poznaju, odnosno pokazuju da li mogu postati prijatelji.
