Prije nekoliko milijardi godina, na samom početku Sunčevog sistema, oko Sunca je kružio vlažan, slan svijet. Zatim se katastrofalno sudario s drugim objektom i raspao u komade.
Jedan od tih fragmenata postao je asteroid Bennu, čiji su minerali, nedavno vraćeni na Zemlju pomoću američke robotske letjelice OSIRIS-REx, sada pokazali da sadrže bogate količine složenih hemikalija koje su ključne za postojanje života.
„U uzorcima sa Bennua pronašli smo stvari koje su nas potpuno ostavile bez daha“, rekla je profesorica Sara Russell, kosmička mineraloginja iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu i glavna autorica velikog istraživanja o mineralima Bennua objavljenog u časopisu Nature. „Raznolikost molekula i minerala koji su očuvani u ovim uzorcima je zaista jedinstvena i ne liči ni na šta što je do sada pronađeno u vanzemaljskim uzorcima.“, piše Guardian.
Rezultati ove i drugih misija biće centralni dio izložbe Prirodnjačkog muzeja pod nazivom Svemir: Može li život postojati izvan Zemlje?, koja se otvara 16. maja. Profesorica Russell ističe da će to biti ključna prilika za javnost da sazna više o najnovijim dostignućima u potrazi za životom na drugim svjetovima.
Bennu bogat hemikalijama koje podržavaju život
Kako će izložba pokazati, osnovni hemijski gradivni blokovi života mogu se pronaći i u drugim objektima u Sunčevom sistemu, poput meteorita. Međutim, materijal s Bennua – nazvanog po staroegipatskoj mitološkoj ptici – pokazuje posebno bogatstvo tih supstanci. „Njegov matični svijet je očigledno imao podzemna slana jezera, a kada su ona isparila, ostale su naslage soli koje liče na one u isušenim jezerima na Zemlji“, pojasnila je Russell.
Osim toga, u uzorcima koje je donio OSIRIS-REx pronađeni su fosfati, amonijak i više od desetak aminokiselina koje grade proteine u živim bićima na Zemlji – kao i pet nukleobaza koje čine osnovu RNK i DNK.
„Ovi nalazi snažno sugeriraju da su asteroidi poput Bennua udarali o Zemlju, donoseći ključne sastojke koji su doveli do pojave života“, dodala je Russell.
Da li je život moguć i drugdje?
Naučnici ne vjeruju da se život razvio na samom Bennuu, ali smatraju da su slični asteroidi mogli opskrbiti druge svjetove osnovnim sastojcima za život. Na Zemlji, sa svojom toplom i stabilnom okolinom, to je dovelo do pojave prvih samoreprodukujućih organizama prije više od 3,7 milijardi godina. Ostaje da se vidi da li se isto dogodilo na drugim obećavajućim svjetovima poput Marsa te Jupiterovih i Saturnovih mjeseca – Europa, Ganimed, Titan i Enkelad – koji sada postaju cilj brojnih misija. Među njima su i dvije sonde koje su trenutno na putu prema Jupiterovim ledenim mjesecima, gdje je potvrđeno prisustvo podzemnih okeana tečne vode.
Također, britanski rover Rosalind Franklin, koji je izgradila Velika Britanija, planirano je da sleti na Mars 2029. godine, gdje će bušiti duboko u tlo u potrazi za dokazima života.
Dodir sa svemirskim stijenama
Do sada su uzorci vanzemaljskog kamenja uglavnom bili ograničeni na meteorite, dijelove Mjeseca koje su donijeli astronauti i robotske sonde, te komade Marsa koji su katapultirani prema Zemlji tokom snažnih udara i završili kao meteoriti na našem planetu.
Posjetioci izložbe moći će dodirnuti uzorke materijala s Mjeseca i Marsa, kao i meteorit koji je stigao na Zemlju odlomljen s asteroida. Zanimljivo, taj kamen je stariji čak i od same Zemlje.
„Ovo će biti pravi hit“, rekla je Sinead Marron, viša menadžerica izložbi u muzeju.
Letjelica OSIRIS-REx donijela je 120 grama prašine s Bennua, a muzeju je dato oko 200 miligrama za istraživanje, navodi Russell. „Kad smo prvi put otvorili kapsulu, vidjeli smo crnu prašinu svuda, s bijelim česticama. Mislili smo da je kontaminirana. Ali pokazalo se da je to spoj fosfora kakav nikada prije nismo vidjeli u meteoritima, a koji je apsolutno ključan za razvoj života. Bila sam zapanjena.“
Tragovi života i van Sunčevog sistema
Mogućnost postojanja života negdje drugdje u svemiru ponovo je došla u fokus prošle sedmice, kada je objavljeno da su posmatranja egzoplanete K2-18b pomoću svemirskog teleskopa James Webb otkrila hemijske otiske dva spoja koji se na Zemlji proizvode isključivo biološkom aktivnošću.
Samostalno, spojevi dimetil sulfid (DMS) i dimetil disulfid (DMDS) ne predstavljaju dokaz vanzemaljskog života, ali su povećali nade da nismo sami u svemiru.
Naučnici priznaju da će biti izuzetno teško konačno dokazati da život postoji na udaljenim svjetovima izvan našeg Sunčevog sistema – osim ako ne primimo signal od vanzemaljske inteligencije koja najavljuje svoje postojanje.
S druge strane, eventualni životni oblici unutar našeg Sunčevog sistema bit će mnogo lakši za prikupljanje i proučavanje – te bi jednog dana mogli dokazati da život na drugim svjetovima zaista postoji.
„Šta bismo učinili s takvim otkrićem je već drugo pitanje“, rekla je Marron. „Jedno od pitanja koje ćemo postaviti posjetiocima izložbe jeste – kako bismo tretirali život ako ga pronađemo na Marsu ili nekom drugom svijetu? Da li bismo se od njega držali podalje ili pokušali stupiti u kontakt?
„Ili bismo možda pokušali da ga jedemo, kao što jedemo druge oblike života s kojima dijelimo ovu planetu? Takva pitanja o vanzemaljskom životu pomažu nam da razmislimo i o našem odnosu prema drugim oblicima života ovdje na Zemlji.“