Vojni analitičar Aleksandar Radić izjavio je da je još prije protesta održanog 15. marta posumnjao da bi moglo doći do upotrebe zvučnog oružja, navodeći da je među ljudima koji su se kretali prema takozvanom Ćacilendu primijetio osobe koje su nosile kišobrane s oznakom „Faradej“.
Gostujući na televiziji N1, Radić je rekao da je upravo taj detalj kod njega probudio sumnju da bi moglo biti upotrijebljeno sredstvo za emitovanje zvučnih talasa.
„Petnaestog marta razgovarao sam s ljudima koji su išli u Ćacilend. Nosili su kišobrane s oznakom Faradej. Zašto bi neko po lijepom vremenu nosio takav kišobran ako nije riječ o zaštiti od dejstva zvučnih talasa?“, upitao je Radić.
On tvrdi da je tokom rada u američkoj policiji stekao iskustvo i znanje o funkcionisanju takozvanog zvučnog topa, kao i o efektima koje takvi uređaji mogu proizvesti.
Radić je podsjetio da je nakon protesta 15. marta među okupljenima nastala panika nakon što je, kako tvrdi, upotrijebljen uređaj za emitovanje snažnih zvučnih talasa. Vlast u Srbiji više puta je odbacila tvrdnje da je korišteno bilo kakvo zvučno oružje.
Ipak, u javnosti se kasnije pojavila informacija da policija posjeduje uređaje LRAD 450XL, poznate kao zvučni topovi. Radić navodi da je postojanje tih uređaja bilo poznato i ranije te da mu nije bilo teško povezati snimke s protesta s onim što se dogodilo toga dana.
Govoreći o pretresu svog stana i kancelarije, koji je obavljen u ponedjeljak, Radić je ocijenio da se radi o pritisku zbog njegovih javnih istupa o slučaju zvučnog topa.
„Ovo je osveta zbog kompromitacije priče o zvučnom topu“, rekao je Radić, dodajući da smatra kako iza cijelog procesa stoje strukture Vojnobezbjednosne agencije.
Više javno tužilaštvo u Beogradu ranije je naložilo prikupljanje informacija o navodima vezanim za moguću upotrebu zvučnog oružja tokom protesta, kao i razgovore s osobama koje su javno iznosile takve tvrdnje.
Radić smatra da je cilj ovih aktivnosti zastrašivanje pojedinaca koji javno govore o osjetljivim temama, te tvrdi da se na taj način pokušava ograničiti prostor za kritičko djelovanje u javnosti.