Kada se carine dodaju na mnogu uvoznu robu, neko mora da plati račun. Tako je nastao novi pojam u ekonomiji sneakflation, termin koji označava podmuklo, skriveno podizanje cijena.
Prema bivšem predsjedniku SAD Donaldu Trumpu, ceh carina plaćaju strane zemlje i inostrane kompanije. Međutim, dokazi pokazuju da zapravo američki potrošači i preduzeća snose teret carina koje je njegova administracija uvela kao glavni instrument ekonomske politike.
Trump je tvrdio da potrošači uglavnom ne plaćaju carine, već kompanije i strane vlade. Ali podaci ukazuju na suprotno, američke firme i kupci snose sve veće troškove. Očekuje se da će taj teret u narednim mjesecima, pa i godinama, biti još veći kako nove carine budu stupale na snagu, a postojeće se sve dublje ugrađivale u lance snabdijevanja.
Zašto cijene ne padaju? Ako strani izvoznici zaista pokrivaju troškove carina, to bi se vidjelo kroz smanjenje izvoznih cijena. Međutim, podaci pokazuju da uvozne cijene ostaju stabilne ili rastu. Najveći dio troška na kraju prelazi na potrošače.
Do juna su kupci snosili oko 22% troškova carina, a do oktobra se očekivalo da će taj udeo porasti na 67%, prema procjenama Goldman Sachsa.
Razlozi za postepeni rast cijena su višestruki: kompanije su unaprijed nabavile robu, troškovi su raspoređeni duž lanca snabdijevanja, a carine su uvedene postepeno. Zbog toga kupci rast cijena nisu osjetili odmah.
Prema istraživanju Harvard Business School, uvozni proizvodi sada su u prosjeku 5% skuplji, dok su domaći porasli za oko 3%. Profesor Alberto Cavallo upozorava: „Možda će tek za godinu ili dvije potrošači shvatiti da plaćaju znatan dio carina, iako to nisu odmah primijetili.“
Federalna rezerva Atlante bilježi da sve više američkih preduzeća planira povećanje cijena.
Maloprodajni lanci poput Walmarta potvrđuju da troškovi rastu svake sedmice, ali pokušavaju što duže zadržati cijene stabilnim. Ipak, male i česte korekcije cijena znače veliko opterećenje za domaćinstva s niskim prihodima.
Kako objašnjava Heather Long iz Navy Federal Credit Union: „Amerikanci s nižim primanjima već su navikli da balansiraju, jedne sedmice odustanu od mesa da bi kupili cipele djeci, druge preskoče ratu za auto da bi platili struju i lijekove.“
Trgovci to znaju, pa koriste sneakflation, postepeno, gotovo neprimjetno dizanje cijena, kako bi potrošači lakše „progutali“ dodatne troškove.