Dok je trajalo prikazivanje sedam sezona serije Sluškinjina priča, nakon druge sezone mnogi su se pitali koliko se još može proširivati priča nastala na romanu Margaret Atwood iz 1985. godine. Činilo se da je materijala sve manje, ali stvarnost i događaji u svijetu stalno su donosili nove motive za priču o totalitarnom, pseudo-kršćanskom društvu koje više podsjeća na ekstremne režime nego na vrijednosti jednakosti koje kršćanstvo promovira.
U Sluškinjinoj priči riječ je prvenstveno o jednakosti spolova i upozorenju šta se događa kada jedna grupa izgubi prava, posljedice pogađaju sve. Ništa se značajno nije promijenilo ni godinama kasnije, pa je autorica napisala nastavak romana pod nazivom “The Testaments” (Testamenti).
Kako sama Margaret Atwood objašnjava u intervjuima, priču nije bilo teško napisati jer je riječ o nastavku već poznatih događaja. Romani su zamišljeni kao upozorenje koje nas tjera na razmišljanje o sadašnjem trenutku.
Autorica ističe da se radikalni režimi ne stvaraju iznenada, već iz postojećih društvenih temelja. Također upozorava da je i sama Sluškinjina priča djelimično inspirisana mogućim scenarijima preuzimanja vlasti u SAD.
Sada dolazi Testamenti, serija zasnovana na istoimenoj knjizi. Radnja prati nastavak priče nakon bijega June iz Republike Gilead i otmice njene kćerke Hannah.
U Testamentima, Hannah upoznajemo pod imenom Agnes, koja živi u porodici jednog od Gileadovih komandanata. U međuvremenu, režim Gileada počinje da se urušava iznutra.
Priča se dalje razvija kroz likove Agnes i Daisy, dvije djevojke koje završavaju u internatu kojim upravlja teta Lydia, već poznata iz originalne serije.
Nove epizode donose drugačiji pogled na Gilead, mnogo mračniji i brutalniji nego ranije. Fokus više nije samo na June, već na širem prikazu sistema i njegovog raspadanja, što će vjerovatno dovesti do velikih unutrašnjih konflikata glavnih likova.