Obalni glečeri Antarktika bacaju sante leda brže nego što priroda može obnoviti led koji se raspada, udvostručujući prethodne procjene gubitaka najvećeg ledenog pokrivača na svijetu u posljednjih 25 godina, pokazala je satelitska analiza u srijedu, piše CNN.
Prva studija ove vrste, koju su predvodili istraživači NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) u blizini Los Angelesa i objavljena u časopisu Nature, izaziva novu zabrinutost zbog toga koliko brzo klimatske promjene slabe plutajuće ledene police na Antarktiku i ubrzavaju porast globalnog nivoa mora.
Ključni nalaz studije bio je da je neto gubitak antarktičkog leda od komada obalnih glečera koji se "tele" u okean gotovo jednako velik kao i neto količina leda za koju su naučnici već znali da se gubi zbog stanjivanja uzrokovanog topljenjem ledenih polica.
Uzeto zajedno, stanjivanje i teljenje smanjili su masu ledenih polica na Antarktiku za 12 triliona tona od 1997. godine, što je dvostruko više od prethodne procjene, zaključuje analiza.
Neto gubitak ledenog pokrivača kontinenta samo od teljenja u posljednjih četvrt stoljeća proteže se na skoro 37.000 kvadratnih kilometara, što je područje gotovo veličine Švicarske, prema naučniku JPL Chad Greeneu, vodećem autoru studije.
"Antarktik se raspada na svojim rubovima", rekao je Greene u NASA-inoj objavi o nalazima. "A kada se ledene police smanjuju i oslabe, masivni glečeri kontinenta imaju tendenciju da ubrzavaju i povećavaju stopu globalnog porasta nivoa mora."
Posljedice bi mogle biti ogromne. Na Antarktiku se nalazi 88% potencijala nivoa mora od ukupnog leda na svijetu, rekao je on.
Police leda, trajni plutajući slojevi smrznute slatke vode pričvršćeni za kopno, trebaju hiljade godina da se formiraju i djeluju poput podupirača koji zadržavaju glečere koji bi inače lako klizili u okean, uzrokujući podizanje mora.
Kada su ledene police stabilne, dugoročni prirodni ciklus teljenja i ponovnog rasta održava njihovu veličinu prilično konstantnom.
Međutim, posljednjih desetljeća zagrijavanje okeana oslabilo je police odozdo, što je fenomen ranije dokumentiran satelitskim visinomjerima koji mjere promjenjivu visinu leda i pokazuju gubitke u prosjeku od 149 miliona tona godišnje od 2002. do 2020. godine, prema NASA-i.
Za svoju analizu, Greeneov tim je sintetizirao satelitske snimke iz vidljivih, termalno-infracrvenih i radarskih valnih dužina kako bi od 1997. godine preciznije nego ikad prikazao glacijalni tok i teljenje preko 50.000 kilometara obale Antarktika.
Gubici izmjereni teljenjem toliko su nadmašili obnavljanje prirodnog ledenog pojasa da su istraživači otkrili da je malo vjerovatno da će se Antarktik do kraja ovog stoljeća vratiti na nivoe glečera prije 2000. godine.
Ubrzano glacijalno teljenje, poput stanjivanja leda, bilo je najizraženije na zapadnom Antarktiku, području koje je teže pogođeno okeanskim strujama koje se zagrijavaju. Ali čak i u istočnom Antarktiku, regionu čije su ledene police dugo smatrane manje ranjivim, "vidimo više gubitaka nego dobitaka", rekao je Greene.
Jedan događaj teljenja na istočnom Antarktiku koji je iznenadio svijet je urušavanje i dezintegracija masivne ledene police Konger-Glenzer u martu, što je vjerovatno znak budućeg slabljenja, rekao je Greene.
Eric Wolff, profesor istraživanja Kraljevskog društva na Univerzitetu u Kembridžu, ukazao je na analizu studije o tome kako se ledeni pokrivač istočnog Antarktika ponašao tokom toplih perioda prošlosti i modele za ono što se može dogoditi u budućnosti.
"Dobra vijest je da ako se zadržimo na 2 stepena globalnog zagrijavanja koje obećava Pariski sporazum, porast nivoa mora zbog ledenog pokrivača istočnog Antarktika trebao bi biti skroman", napisao je Wolff u komentaru na studiju JPL.
Neuspjeh u obuzdavanju emisija stakleničkih plinova, međutim, rizikovao bi da doprinese "mnogom porastu nivoa mora u narednih nekoliko stoljeća", rekao je on.
