Nekada je imao zadatak da širi islamsku revoluciju Irana širom Bliskog istoka putem brojnih savezničkih milicija. Danas, međutim, novi šef Iranske revolucionarne garde (IRGC) Ahmad Vahidi suočava se s mnogo hitnijim izazovom unutar same zemlje - očuvati režim i spriječiti da država sa oko 93 miliona stanovnika sklizne u građanski rat.
Dok se Iran suočava s navodnim planovima za rušenje vlasti koje podržava CIA, pobunjeničkim aktivnostima balučkih militanata na jugoistoku te nezadovoljstvom arapskog stanovništva na jugozapadu, dodatni pritisak dolazi i kroz kontinuirane zračne napade SAD i Izrael. U takvim okolnostima vlastima u Teheranu potreban je komandant sposoban da uguši separatističke pokrete i zadrži kontrolu nad državom, piše The Telegraph.
Ključno je njegovo iskustvo
Vahidi bi upravo to iskustvo trebao donijeti u Revolucionarnu gardu, jednu od najutjecajnijih institucija u iranskom sigurnosnom aparatu.
Još 1988. godine imenovan je za komandanta Kudsa, jedinice zadužene za operacije izvan granica zemlje. Tokom godina imao je važnu ulogu u izgradnji mreže iranskih saveznika u regionu, uključujući Hezbollah u Libanu, Huta u Jemenu, Hamas u Gazi te različite milicije u Iraku i Siriji.
Poznat je po tome da dobro razumije kako funkcionišu lokalne plemenske strukture, kada je moguće pridobiti lidere političkim ustupcima, a kada je potrebno koristiti pritisak ili silu. Također ima veliko iskustvo u upravljanju paravojnim grupama i posredničkim ratovima.
U trenutnoj situaciji ta vrsta znanja važnija je od klasične vojne strategije. Njegovo imenovanje pokazuje da vlast u Teheranu sada prije svega želi izbjeći unutrašnji raspad države. Zbog toga će se resursi usmjeriti na očuvanje kontrole u etnički osjetljivim regijama i suzbijanje separatističkih aktivnosti.
Revolucionarna garda je nedavno upozorila da će svaka “teroristička ili separatistička aktivnost” biti ugušena u samom začetku, dok je potencijalnim napadačima zaprijećeno potpunim uništenjem.
Portparol IRGC-a poručio je da “neprijatelji i zavedeni kontrarevolucionarni elementi moraju znati da će svaki napad na Iran biti dočekan potpunim uništenjem”.
Direktna saradnja s neprijateljem
Sličnu poruku poslao je i Ali Larijani, sekretar iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, upozorivši da bi eventualna kopnena invazija SAD rezultirala hiljadama poginulih i zarobljenih vojnika.
Istovremeno, obavještajna struktura Revolucionarne garde poslala je poruke na milione mobilnih telefona u zemlji, upozoravajući da će svaki pokušaj narušavanja sigurnosti biti tretiran kao direktna saradnja s neprijateljem.
Ipak, takve prijetnje imaju težinu samo ako iza njih stoji stvarna sila, a Vahidi je već ranije pokazao spremnost na odlučne mjere.
Tokom masovnih protesta 2022. godine podržao je pristup sigurnosnih snaga koje su koristile oštru silu protiv demonstranata.
Vahidi je ranije obavljao funkciju ministra odbrane do 2013. godine, nakon čega je bio član Vijeća za procjenu državnih interesa koji savjetuje vrhovnog vođu. U vladi bivšeg predsjednika Ebrahim Raisi postao je ministar unutrašnjih poslova, čime je dobio direktnu kontrolu nad unutrašnjom sigurnošću u jednom od najnestabilnijih perioda u zemlji od revolucije 1979. godine.
Njegov put prema vrhu Revolucionarne garde ubrzan je nakon izraelskih napada 2024. godine, kada je poginuo tadašnji komandant Hossein Salami. Privremeno ga je zamijenio Mohammad Pakpour, ali je i on kasnije stradao.
U takvim okolnostima Vahidi je preuzeo potpunu komandu nad IRGC-om. Njegovo imenovanje manje je rezultat vojnih pobjeda, a više sposobnosti političkog opstanka, osobine koja je u ovom trenutku posebno važna iranskom rukovodstvu.
Ako dođe do podjela unutar Vijeća stručnjaka, tijela koje bira novog vrhovnog vođu, moguće je da bi Revolucionarna garda pokušala nametnuti Mojtaba Hamnei, sina preminulog vođe Ali Hamnei.
U takvom scenariju Vahidi bi bio pogodan izbor jer nema vlastitu političku bazu koja bi ga pretvorila u potencijalnog rivala. Njegova snaga leži u represiji i održavanju reda, a ne u političkim ambicijama ili viziji.
Baze meta bombardovanja
Za razliku od Qasem Soleimani, koji je bio javno prepoznatljivo lice iranskih operacija u regionu, Vahidi je većinu karijere proveo daleko od reflektora, djelujući u pozadini između diplomatije i tajnih operacija.
Danas preuzima komandu nad vojnom organizacijom čije baze su meta bombardovanja, čiji su komandanti ubijeni, a čiji se vojni odgovori često ocjenjuju nedovoljnima.
Njegov glavni zadatak nije pobjeda u konvencionalnom ratu protiv SAD ili Izraela, već očuvanje stabilnosti Islamske Republike uprkos snažnim pritiscima.
To znači spriječiti unutrašnje pobune, zadržati lojalnost različitih etničkih grupa i održati jedinstvo Revolucionarne garde uprkos gubicima u vrhu komandne strukture.
U konačnici, njegova najveća prednost možda nije vojna genijalnost, već sposobnost političkog i ličnog opstanka u izuzetno opasnim okolnostima, osobina koja je danas iranskom režimu potrebnija nego ikad, piše The Telegraph.