Najnoviji sukobi koji su izbili u sjevernim okruzima Alepa nisu izolirani incident ili “lokalni nesporazum”, već logična posljedica duboko promijenjene političke i sigurnosne arhitekture Sirije nakon pada starog režima i dolaska novog predsjednika Ahmeda al-Sharae, čovjeka kojeg Turska otvoreno podržava i koji svoju moć uveliko duguje turskom političkom i sigurnosnom pokroviteljstvu. Alep, grad koji je već simbol sirijskog rata, još se jednom pokazao kao mjesto gdje se sudaraju interesi regionalnih sila, globalnih igrača i naroda koji su preživjeli rat, ali ne i mir.
U kurdskim četvrtima Sheikh Maqsoud i Ashrafiyeh, koje su godinama funkcionirale kao svojevrsni tampon između Damaska, pobunjeničkih zona i kasnije turskih interesa, izbili su oružani sukobi između snaga odanih novoj sirijskoj vladi i kurdskih formacija okupljenih oko SDF-a. Granatiranje, pucnjava i civilne žrtve vratile su Alep nekoliko godina unazad, u vrijeme kada je svaka četvrt bila prva linija fronta.
No sadašnji kontekst bitno je drugačiji: više ne govorimo o građanskom ratu u klasičnom smislu, već o borbi za definiranje nove Sirije i njenih granica moći. Ahmed al-Sharaa, kojeg Turska vidi kao ključnog partnera u stabilizaciji Sirije pod vlastitim uvjetima, pod intenzivnim je pritiskom Recepa Tayyipa Erdoğana da konačno “riješi kurdsko pitanje”. Za Ankaru kurdska autonomija u Siriji nikada nije bila prihvatljiva, unatoč tome što su Kurdi najvažniji saveznik Zapada u borbi protiv Islamske države.