Više od tri decenije nakon jedne od najdramatičnijih pomorskih nesreća iz doba Hladnog rata, potopljena sovjetska nuklearna podmornica i dalje predstavlja tihu, ali stvarnu prijetnju dubinama Norveškog mora.
Najnovija istraživanja otkrivaju da olupina kontinuirano ispušta radioaktivne tvari, iako zasad bez katastrofalnih posljedica po okoliš.
Tragedija iz 1989. koja i danas ima posljedice
Sovjetska podmornica K-278 Komsomolets potonula je u aprilu 1989. godine nakon požara na brodu.
U trenutku nesreće nosila je nuklearni reaktor, ali i dva nuklearna torpeda. Većina članova posade tada je izgubila život, a olupina je ostala na dubini od čak 1.680 metara, u trajnom mraku morskog dna.
Od 1990-ih godina provode se redovna mjerenja koja su pokazivala povremena curenja radijacije. Rani nalazi potvrdili su da je trup ozbiljno oštećen i napuknut, što je omogućilo kontakt morske vode s nuklearnim torpedima.
Istraživanje otkriva stvarno stanje
Najnovije rezultate objavio je tim predvođen morskim radioekologom Justinom Gwynnom iz Norwegian Radiation and Nuclear Safety Authority, u okviru Fram Centre.
Naučnici navode da „ispuštanja iz reaktora traju više od 30 godina“, ali i da „postoji malo dokaza o nakupljanju radionuklida u neposrednoj okolini podmornice jer se oni brzo razrjeđuju u morskoj vodi“.
Ipak, reaktor postepeno propada i povremeno ispušta vidljive oblake radioaktivnog materijala, dok torpeda zasad ostaju zatvorena.
Tehnologija otkriva detalje: roboti u dubinama
Ključno istraživanje provedeno je 2019. godine pomoću daljinski upravljanog vozila Ægir 6000, koje je prikupljalo uzorke vode i živih organizama oko olupine te procjenjivalo stanje same podmornice.
Analiza prikupljenih podataka sada je završena i po prvi put precizno su utvrđeni izvor curenja, njegova učestalost i utjecaj na morski ekosistem.
Utvrđeno je da curenje nije kontinuirano, već se događa u povremenim naletima s određenih dijelova trupa, uključujući ventilacijsku cijev i područje oko reaktora.
Snimci pokazuju vidljive oblake radioaktivnog materijala koji izlaze u more.
Ekstremne vrijednosti, ali ograničen utjecaj
Analize uzoraka pokazale su prisustvo izotopa stroncija, cezija, uranija i plutonija.
U neposrednoj blizini podmornice, nivoi stroncija i cezija bili su „400.000 i 800.000 puta veći od uobičajenih vrijednosti u Norveškom moru“.
Povišene koncentracije uranija i plutonija dodatno ukazuju na to da nuklearno gorivo unutar reaktora aktivno korodira.
Ipak, već nekoliko metara od olupine, nivoi radioaktivnosti naglo opadaju, što sugerira da se opasne tvari brzo razrjeđuju u vodi.
Život opstaje uprkos radijaciji
Zanimljivo je da su uzorci spužvi, koralja i moruzgvi koje žive na samoj olupini pokazali tek blago povišene nivoe radioaktivnog cezija, bez vidljivih deformacija ili oštećenja.
Sediment u okolini također ne pokazuje značajniju kontaminaciju.
Važno je istaknuti i da su radovi iz 1994. godine, kada je zapečaćen oštećeni odjeljak s torpedima, i dalje učinkoviti, jer nema dokaza o curenju plutonija iz oružja.
Prijetnja koja ne nestaje
Iako trenutni utjecaj na okoliš djeluje ograničeno, naučnici upozoravaju da opasnost nije nestala.
Strukturni integritet podmornice s vremenom se pogoršava, što znači da bi buduća curenja mogla biti ozbiljnija.
Olupina se nalazi u ekstremnim uslovima batipelagičke zone, gdje su temperature vrlo niske, pritisak izuzetno visok, a pristup izuzetno otežan.
Svaka eventualna sanacija zahtijevala bi složeno planiranje i napredna inženjerska rješenja.
Potreba za stalnim nadzorom
Naučnici naglašavaju da je kontinuirano praćenje ključno za razumijevanje dugoročnih rizika.
U svom izvještaju ističu da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdili mehanizmi iza zabilježenih ispuštanja, procesi korozije unutar reaktora te njihove posljedice na buduća curenja i sudbinu preostalog nuklearnog materijala.
Dodaju i da K-278 Komsomolets predstavlja jedinstvenu priliku za razumijevanje rizika povezanih s drugim potopljenim ili odloženim nuklearnim reaktorima u Arktiku, kao i potencijalnih nesreća nuklearnih plovila u budućnosti.
Zaključak: tihi podsjetnik na nasljeđe Hladnog rata
Olupina Komsomolca ostaje podsjetnik na opasnosti nuklearne tehnologije i dugotrajne posljedice industrijskih nesreća.
Iako trenutno ne uzrokuje katastrofu, njeno prisustvo na dnu mora predstavlja latentnu prijetnju koja zahtijeva stalnu pažnju naučnika i vlasti.