Publika će uvijek voljeti filmove i serije o mafiji, ne samo zbog napetosti, već i zato što je teško odoljeti navijanju za “lošeg momka”. The Sopranos je savršen primjer: gledaoci su se epizodu za epizodom vraćali da podrže Tonyja Soprana (James Gandolfini), bez obzira na sve njegove zločine, piše Collider.
Iako nije klasična mafijaška serija, Breaking Bad je imala slične motive, a Walter White (Bryan Cranston) postajao je čak i “bolji” što je bio gori. Najnovija Netflixova kriminalistička drama Rulers of Fortune, koja je izašla krajem oktobra, nastavlja tradiciju opasnih antiheroja i ako ste je propustili dok ste gledali Stranger Things, vrijeme je da dodate ovaj brazilski hit na listu.
Serija koju su kreirali Heitor Dhalia (Gone, Criminal Code), Bruno Passeri i Bernardo Barcellos smještena je u Rio de Janeiro. Iza prelijepih prizora krije se mračna priča o Profeti (André Lamoglia), mladiću u dvadesetim koji upada u podzemni svijet ilegalnog kockanja.
Pokušavajući pomoći svojoj porodici, Profeta planira ukrasti aparate za igre na sreću i okrenuti rivalske porodice jedne protiv drugih. Žudeći za moći, sukobljava se s najjačim porodicama Rija, uključujući i svoju vlastitu porodicu Moraes, te ratom podijeljenu porodicu Guerra. U centru haosa su i moćne žene poput Mirne (Mela Maia), Suzane (Giullia Buscaccio) i posebno Leile Fernandez (Juliana Paes), koje često povlače konce dok muškarci misle da su oni na vrhu.
Serija donosi puno melodrame, nasilja i intrigantnih preokreta. Profeta, bivši MMA borac, ulazi u svijet kojem ne pripada, dok ga želja da zadobije poštovanje oca gura u krvav rat za moć. U porodici Guerra, sestre Mirna i Suzana su spremne izdati jedna drugu radi vlastitih ciljeva. A Leila Fernandez možda je najopasnija od svih, boreći se da preuzme ono što drži njen muž.
Uz mnoštvo izdaja, romansi i likova koji su prelijepi da bi bili kriminalci, Rulers of Fortune ponekad je pretjerana, ali to je i dio njenog šarma. Sa četiri velike porodice i gomilom likova, ponekad je teško sve pratiti, a većina likova nije pretjerano simpatična, što u žanru i nije iznenađenje.
Za razliku od Tonyja Soprana ili Waltera Whitea, čije motive podržavamo zbog njihove boli i unutrašnjih borbi, u Rulers of Fortune niko nije “dobar momak”. Ovo je priča o pohlepi, moći i nasilju i upravo zato je toliko zarazna. Sve izgleda kao ogromna, krvava partija šaha u kojoj svi žele sve.
Serija ima i paralelu sa stvarnim životom: dok se porodice bore da kontrolišu ilegalno kockanje, u Brazilu je kockanje postalo legalno, a Senat čak razmatra legalizaciju “jogo do bicho” sistema prikazanog u seriji. Rulers of Fortune nije savršena serija ali spaja sapuničastu dramatičnost sa realnim društvenim promjenama koje kriminalcima prijete više nego rivali.