Polaganjem cvijeća na spomen obilježje, učenjem dove i podsjećanjem na taj tragični događaj, danas je u mjestu Starčeviće, opština Tutin, na jugozapadu Srbije na granici prema Kosovu, obilježena 100. godišnjica zločina nad Bošnjacima.
Na skupu koji su organizirali Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) i Opština Tutin je rečeno da je regularna vojska Kraljevine SHS, predvođena četničkim formacijama Koste Milanovića Pećanca, 11. jula 1922. godine u jutarnjim satima, bez razloga i na svirep način ubila 31 člana porodice Rizvanović iz sela Starčeviće, među kojima je bila i jedna novorođena beba.
Ponosan narod
Predsjednica BNV-a Jasmina Curić je rekla da jedina krivica ubijenih članova porodice bila što su Bošnjaci i muslimani i da se danas podsjeća na taj zločin kako se on nikome i nikada ne bi ponovio.
“Sandžak je kroz historiju doživljavao razaranja, a stanovništvo pogrome i stradanja. To je bilo od turskog vakta, za vrijeme Kraljevine, u Drugom svjetskom ratu, do rata u Bosni i Hercegovini. Tog 11. jula 1922. godine četničke formacije su u sabahski vakat upadale u kuće u ovom selu i, ni krive ni dužne, ih ubile, u njihovim avlijama", podsjetila je Curić.
Poslala je poruku da su “Bošnjaci ponosni evropski narod, čije je historija čista, nisu nikada izvršili nikakav zločin i ogriješili se ni prema jednom narodu”.
“Pamtićemo sve ono što nam se desilo. Gradićemo sigurnu budućnost. Poručujem svim bošnjačkim strankama da su svojim politikama obavezne da grade sigurnu budućnost i izgrade mehanizme kako se Bošnjacima nikada ne bi ponovili ovakvi zločini”, poručila je Curić.
Predsjednik Opštine Tutin Salih Hot je podsjetio da je sudbina plemena Rizvanovića identična sudbini bošnjačkog naroda u Sandžaku, prožeta stradanjem i progonom.
Podsjetio je da su BNV i Opština Tutin još 2005. godine 11. juli proglasili Danom sjećanja na sve bošnjačke žrtve Starčevića, Srebrenice, Priboja, Pljevalja i svih bošnjačkih stratišta.
Ne smiju se ponoviti
“Ovo je zločin koji se desio prije sto godina, ali nakon toga su se dešavali zločini. Podsjećanjem da su se desili ćemo obezbjediti da se oni ne ponove, sa bilo koje strane. Uvijek ćemo govoriti o ovom i svakom drugom zločinu”, kazao je Hot.
Ramo Rizvanović, čiji je djed ubijen od strane četničkih jedinica, inicijator je izgradnje spomen obilježja u ovom selu. On je rekao da nikada niko nije odgovarao zbog ubistava, a da je o tome bilo zabranjeno da se govori i u vrijeme komunističke Jugoslavije.
“Svaka kuća je bila opkoljenja, malo je onih koji su uspjeli da pobjegnu ili su bili ranjeni. Moj djed nije htio da bježi, imao je 36 godina. Rekao je ja sam hodža, nikome nisam kriv, neću da ostavljam porodicu. Oca mu Rahmana strijeljali su ispred kuće, a nakon što su htjeli da mu siluju kćerku, žena mu Džana je jednog četnika udarila kudeljom (vretenom, op. a.). Nakon toga su joj ubili dva sina Naila od šest i Huska od 14 godina. U kući Vejsila ubili su bebu koja je rođena prethodne noći. Ta beba je bila bez imena”, ispričao je Ramo Rizvanović, navodeći da su u napadu na selo, zajedno sa vojskom Koste Pećanca učestvovali naoružani muškarci iz obližnjeg Brnjaka na Kosovu.
Šahin Rizvanović, čiji su preci iselili za Istanbul 1969. godine prisustvovao je odavanju počasti svojim precima, želeći na taj način da se, kako je kazao, sjeti tog događaja, kako se on ne bi ponovio.
“Sa svojim djedom, nanom i paranom sam pričao o tome. Kada bi gledali neki ratni film ona bi rekla ugasite to, zasmrdi mi barut. To su bili njezini teški trenuci, na licu je nosila ožiljak od udarca kundakom, a pričala je da je ognjište u njenoj kući bilo ispunjeno krvlju. Želimo da niko nikoga ne ubija zbog imena ili vjere. Da se ovo nikome ne ponovi”, poručio je Šahin Rizvanović.
U selu Starčeviće, iz kojeg je veliki broj mještana iselio za Turkiye, 2005. godine je izgrađena spomen česma u znak sjećanja na zločin iz 1922.
