Pored najboljih svjetskih i evropskih organizacija poput UFC-a, Bellatora, KSW-a, Pridea, jedna regionalna organizacija u vlasništvu Dražena Forgača, zvana FNC pravi spektakle na prostoru bivše Jugoslavije.
FNC 20 održan je prethodnog vikenda u Zagrebu, dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a glavni meč večeri bila je borba Mirana Fabjana i Aleksandra Ilića.
Završilo je pobjedom popularnog "Slo Rockyja", a njegov životni put vrijedan je filma.
Miran je poslije trijumfa nad Tomislavom Spahovićem, Fabijanom De Castrom i sada Ilićem dokazao da su godine samo broj, a hajp koji pravi prije mečeva je nešto što drži ljude prikovanim za sjedišta.
Bio je blizu da pobijedi i Darka Stošića, uzdrmao ga je, ali je "Čekić" ipak dokazao da je kvalitetniji borac.
Ono što ljudi najviše cijene kod Fabjana je njegova moć predviđanja borbe, a sve što kaže prije meča, on to i ispuni u oktagonu.
Iako bude mnogo teških riječi, uvek poslije "obavljenog posla" pokaže poštovanje svom rivalu, a zato je i omiljen u svijetu borilačkog sporta.
Nije sve uvijek bilo lako za Slovenca…
Naime, Fabjan je bio izuzetno problematičan, konzumirao je droge, tukao je svoju ženu, završio je iza rešetaka, a onda je odlučio da je svemu kraj i da će se posvetiti sportu i promijeniti navike iz korijena.
Svoju ispovijest iznio je u podkastu MMA Institut.
"Prije nekih šest mjeseci sam primio islam. Životna situacija mi je tako pala. Moja porodica su katolici, ja sam kršten, imam sve katoličke sakramente, ali nekako mi je u životu sve bilo puno iskušenja. Imao sam neki loš period, drogirao se, bio u depresiji, uzimao kokain, pio… Bio sam stvarno lud. K***e, droga, alkohol… To je bilo godinu, dvije dana do kraja. Razvodio se sa ženom - počeo je Fabjan, pa nastavio:
"Onda mi je došao period gdje sam mislio o samoubistvu. Bio sam baš u ku*cu, moglo bi se reći. Onda sam nekako došao do Dževada Poturka, pričao malo sa njim. Kroz islam sam se spasio svega toga. Dobio sam se u ovoj vjeri. Sad ne pijem, ne uzimam ništa već dugo vremena. Život mi se posložio, Bog me je vratio mečevima. Nema ko drugi. Ja sam završio karijeru, svi su zaboravili na mene. Nisam se družio sa prijateljima, bio kući, drogirao se, imao prijatelje koji se drogiraju sa mnom, j*bo ku*ve, svašta baš.
Po glavi su mu se motale i one najcrnje misli…
"Onda sam vidio da mi treba promjena, ili da se ubijem. Ja sam stvarno išao na to da se ubijem. Nisam skupio m*da da uradim to do kraja, i onda sam došao kući… Bio sam baš, ne znam kako da opišem… Baš to me je probudilo, što imam djecu, što sam izgubio prijatelje, familiju… Samo sa djecom sam ostao u dobrim odnosima. Dva dana u sedmici sam bio trijezan, išao po djecu, nekako izgurao da oni ne primijete ništa, gledao treninge, jer baš pratim njihovu sportsku karijeru, vodio ih na neke utakmice. Kad sam imao djecu kod sebe, nisam se drogirao, a inače je bilo baš gadno. I onda, kad nisam skupio m*da da se ubijem, sam rekao, ajde, moja djeca to ne zaslužuju i preokrenuo život.
Razgovori sa poznatim bosanskim kik-bokserom, Dževadom Poturkom, doveli su ga do islama…
"Onda sam nekako došao do tog islama. Dževad i ja smo baš u dobrim odnosima, imali smo jednu borbu. Mi smo pričali kao prijatelji više puta. Znao sam da je on u toj vjeri, puno puta smo i pričali o tome. Ne znam kako me je Bog doveo do tamo, jer u životu ti se desi ono što treba. Ja sam uvjeren u to.
Ipak, sada drugačije gleda na sve to.
"Bio sam u zatvoru, u najvećem ku*cu, upoznao tamo Gerda, i ponovo zavolio trening. Izašao iz zatvora, prestao sa svim, primio islam, vratio se sportu… Kad sam bio na najvećem dnu, kao u jing i jang, u svakom crnom se desi nešto dobro. I sad, nije mi teško što sam prestao sa drogom, nego više uopšte ni ne pomislim na to. Kad sad pogledam tog luzera, koji pije džin i jede mandarinu jer je potrošio tonik, šmrčem, gledam pi*ke, zaluđen od kokaina… Kad ja pogledam onog Mirana luzera, pljunuo bih ga u facu. Katastrofa…"
Fabijan se preporodio, a naredni izazov u kavezu mogao bi da mu bude i najteži…Na pomolu je meč sa Juniorom dos Santosom, legendom UFC-a.
