Uistinu su civilizacija. Bio za ili protiv njih. Ne samo to. Oni su među utemeljiteljima svijeta koji poznajemo. Mnogi su, krišom i tokom stoljeća, preoteli zasluge koje samo njima pripadaju, kao originalnom izvoru. Kreirali su linearni koncept vremena, prvu ideju o Bogu kao izvoru dobrote, istine i svjetla, dali su nam ideologiju i diplomatiju, a prije Rimljana i Britanaca osmislili princip: zavadi pa vladaj.
Ali što je bitno, oni su prvi priznali gubitnicima pravo na dostojanstvo, prvi su priznali drugom da može biti drugi i drugačiji sa svojom vjerom i obredima i to na njihovoj, Kurushovoj (Kirusovoj), Ahemenidskoj zemlji.
Nakon ubistava Kira/Kirusa na bojnom polju nastavili su postojati. Ubistvo vođe ne paralizira civilizaciju. Prije Mongola su osmislili brzu poštu i razmjenu informacija. Kasnije su uspjeli sve svoje osvajače asimilirati i pretvoriti u svoj korpus pod diktatom svog jezika. Jer, velika su civilizacija.
Naravno, oni su prvi utemeljili monetu (darik) koja se sastojala od čistog zlata (22 do 24 karatnog). Njihov finansijski sistem je još za vrijeme Dariusa Prvog imao zlatnu podlogu.
Reče Predsjednik najveće sile u historiji planete, da ako ne budu slušali, on će zbrisati njihovu drevnu civilizaciju. Razlog je dubok, a u najvećim dubinama te dubine, isti se kristališe u jedan osnovni pojam: petrodolar. Uz nešto zavisti i mržnje.
Stotine miliona godina prije ekstinkcije dinosaurusa, alge i planktoni su se već transformirali u fosilna goriva (gas i naftu). Još tada su stvareni uslovi za ono što moderni čovjek misli da je sreća. A u sve pore te čovjekove ‘sreće’ utkana je nafta i Kissingerov produkt nazvan petrodolar.
Pred kraj 2. Svjetskog rata, dolar postaje svjetska rezerva valuta nakon što je obznanjena očita dominacija američke privrede, te su dobijene garancije da će svaki dolar biti pokriven zlatom. Ameri, ti savremeni barbari, puni dinamizma i uvjerenosti u svoju superiornost, potaknuti dolarskom dominacijom počinju trošiti neinhibirano tokom naredne tri decenije, vodeći bespotrebne ratove u Koreji, Vijetnamu. Čak dosegnuše svijetlu stranu mjeseca.
Delikatni Francuzi, razumijevajući opasnost, prvi reagiraju i dolaze po svoje zlato deponovano u američkim trezorima. Nastaje tendencija različitih aktera da dolar pretvore u zlato i tako sačuvaju svoje rezerve. Nixon naprečac, kao odgovor na ovu tendenciju, izmiče dolaru zlatnu podlogu, odvaja dolar od zlata, i stvara uslove da Amerika počne svoje novo, sada uistinu megalomansko, putešestvije planetom Zemljom. I uz medijsku buku, evo moćna Amerika, na krilima preštampanog dolara, doskoči nedavno i do tamne strane mjeseca.
Nakon što su Izraelci 1973. napali Egipat uz američku podršku, OPEC stavlja embargo na naftu čija cijena doseže svoj maksimum, što Zapad dovodi na rub ambisa. Kissinger leti do samog kralja nafte, kralja Kraljevine Saudijske Arabije, i dogovara da će vojno štiti Saudiju, a za uzvrat traži garanciju za novo ekonomsko uređenja svijeta po američkoj mjeri. I dobio je ono što je tražio: da se nafta može prodavati samo za američke dolare. Ostale zemlje izvoznice nafte su slijedile ovu doktrinu. Sada su svi morali imati dolare da bi kupili naftu (što znači svoj energetski život, a time i svoju egzistenciju), svi su morali štekati dolare, novac bez zlatnog pokrića, u svojim bankama. Dolar je rezervna valuta čitavog svijeta, iza kojeg sada stoji crno zlato – nafta.
Svi traže dolar, sve zemlje dolarima kupuju američke državne obveznice po niskoj stopi i tako vraćaju dolar Americi, Saudijci i ostali Arapi dobijene petrodolare ulažu nazad u Ameriku, njene nekretnine, obveznice, korporacije, Wall Street.
Amerika preko pola stoljeća ima lakonski pristup finansijskim stubovima svijeta, posuđuje neograničeno dolar za male kamate, troši nemilice, hara planetom, mijenja režime, ubija svoje neprijatelje navođenim projektilima u njihovim domovima na kraju svijeta, naređuje i šamara koga stiže i pravi enormni dug koji im drugi servisiraju putem začaranog kruga petrodolarskog plesa.
Amerika je nedavno ponovo napala. U ime “civilizacije” hljeba, piletine i paradajza koja je, kako reče Vaclav Smil, sazdana od amonijaka, čelika, betona i plastike, te potpuno ovisna od fosila algi i planktona, i uz to zaprljana (ne isključivo) američkim dodatkom u obliku modificiranih perverzija according to Jeffrey Epstein.
Amerika je održavala decenijsku dominaciju na okeanima, kontrolirala Evropu, Kinu, Indiju, Pakistan, Japan, Hispanosvijet, slomila Sovjetski savez, nagovorila Ukrajinu i naravno ovladala arapskim svijetom. Ostali su samo arijevci.
To su isti oni indoevropljani sa kojima Evropa (Germani, Romani, Slaveni) ima duboke zajedničke korijene. Ti arijevci, kako su sebe nekad zvali, nakon ajatolaha Homeinija su vratili svoje prvobitno ime, pa ih i čitav svijet danas tako zove ali sa malo drugačijim izgovorom. Iranci – Ajrani.
Nacisti su brkali značenje pojmova arijevac i svastika, te koristi indoevropsku protosimboliku na pogrešan način. Svastika koja je praštari hindu simbol blagostanja i spiritualnosti, postala je simbol krvi i tla. Pojam arijevac, koji znači plemenit, korišten je za plave Nijemce krvavih ruku, iako se jasno odnosi na plemenite arhaične indoirance, taj istočni ogranak indoevropljana.
Ovi Iranci (Iran – Ajran od Arijan – Arijevac) su sebe od početka smatrali plemenitim. Oni su ideološki prethodili velikim monoteističkim religijama, oni su jevrejstvu dali ideju o konačnom sudu nakon linearnog protoka vremena, oni su govorili o Ahura Mazdi (principu dobra, svjetla, istine) i njegovoj suprotnosti Ahrimanu (principu zla, tame, laži) kao pretaci priče o Bogu i sotoni (Allahu i šejtanu), oni su oslobodili Jevreje iz Babilona i dali im slobodu, oni su se smatrali izabranim prije izabranog naroda (Jevreja).
Izgleda da je taj čisto ljudski aspekt zavisti Izraelaca spram Iranaca, na neki način, doprinosio negativnom naboju Izraelaca spram ovih arijevaca. Kao što prosječni Jevreji vjerovatno osjećaju i ponekad navode da im muslimani uzimaju dio onoga što oni smatraju duboko svojim, tako i Iranci osjećaju da im Jevreji uzimaju ono što je njihovo.
Predsjednik se naljutio i odlučio skršiti Iran, i to na bazi svog narcističkog bijesa (koji je često deriviran iz prikrivenog stida), te intencije kruga krutih evanđelista oko njega, jevrejskog lobija u Americi, strategije cionističkih snaga u Izraelu i osiguranja petrodolara kroz indirektni udar na Kinu.
Predsjednik se naljutio, bacao bombe i projektile, slao svoje avione (jer i izraelski avioni su njegovi), bljuvao po zapadnim saveznicima, pominjao Brigitte pomalo krivu ali njemu nimalo dužnu. Naljutio se Predsjednik čak i na nekadašnje zapadne zagovornike ideje ‘zavadi pa vladaj’.
Ljutnja Gromovnika je izazvala strah, destrukciju, prijetnju nuklearne apokalipse, izvlačenje armagedona kao jedne od mogućih opcija raspleta. Blokirani su nafta, gas i nitrati u Hormuzu što je zaprijetilo energetskom sistemu i proizvodnji hrane čitavog svijeta. Potencijalni napadi na desalinacione sisteme u zemljama Zaljeva su postali noćna mora tih zemalja.
U svemu tome Iran je imao strategiju. Trpi sada, oni čekaj kasnije. Iranci su se doslovno ponašali kao da su izabrani. Jevrejska ideja izabranosti je naprosto zasjenjena pripadnicima jedne veće civilizacije, one koja je apsorbovala u sebe sve ono što se smatra istinskom vrijednošću. Zasjenjena je iranskom civilizacijom.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta