Ove sedmice svijet su obišle fotografije migranata iz Haitija koje američki granični policajci na konjima natjeravaju kraj rijeke Rio Grande. Njihova je sudbina uglavnom jednaka - nakon što ih uhvate, vrlo brzo ih smještaju u avione koji ih prebacuju natrag u devastiranu domovinu koja mjesecima nema stabilnu vlast, nakon atentata u kojem je ubijen predsjednik Jovenel Moise.
Iako je vlast u zemlji preuzeo Ariel Henry, mala je to utjeha potresenoj naciji, koja se nikada nije do kraja oporavila od potresa 2011. godine, a onaj sredinom augusta ove godine slomio im je i posljednje nade za prosperitet.
Razlozi su to zbog kojih desetine hiljada Haićana biraju put kroz nemilosrdan, nesiguran i nepoznat put do novog života u SAD-u. Oni koji imaju nešto više sredstava, mogu veći dio puta prijeći brodovima, no većina ih ipak, jednom kad se domaknu Kolumbije kreću jedinim kopnenim putem do SAD-a, prolazom Darien.
Darien je jedna od najopasnijih džungli na svijetu, a put kojim migranti moraju prijeći dugačak je otprilike 110 kilometara. Planinsko-prašumska regija na jugu Paname i sjeveroistoku Kolumbije opasan je dio zemlje bez voznih puteva, kojim odabiru prijeći hiljade obitelji s malom djecom.
Među njima je i Andre, koji je razgovarao s agencijom AFP, pritom ne želeći otkriti svoje prezime. On je 2017. godine napustio posao profesora nauka u Haitiju, skupio je dovoljno novca za avionsku kartu za Brazil i preselio ondje. Nekoliko je godina živio kao radnik na farmama peradi, posao od kojeg je živio višestruko bolje nego od profesorske plaće u domovini. Iako mu je boravišna viza vrijedila još godinu dana, odlučio je pokušati započeti bolji život u SAD-u.
Najgori dio njegova puta bila je džungla Darien.
"Opljačkale su me dvije bande. Prva mi je banda uzela sav novac, a druga mi je htjela uzeti mobitel. Ponudio sam im umjesto mobitela sve svoje lijekove za bolove", ispričao je Andre prije nego što je s novinarima podijelo najgore iskustvo svog puta.
"Sa mnom je putovala i porodica sa dvije kćerke od 11 i 12 godina. Kada pljačkašima roditelji nisu imali što za dati, odveli su njihove kćerke i silovali ih dok smo svi mi bespomoćno stajali i slušali", opisao je Andre jeziv, ali često doživljen slučaj migranata na putu u "bolji život".
Podaci govore da je do augusta 2021. godine kroz tu džunglu prošlo oko 46 hiljada migranata. To je više nego u protekle tri godine zajedno. No bez obzira na rizike, onima bez viza taj je put jedini izbor.
"Samo bog zna što se može dogoditi", kazao je Ronald Toussain i dodao "ne mogu baš sto posto nas opljačkati. Neki će sigurno propatiti, no s drugima će sve biti u redu."
Iskustva onih koji su u skupini koji "propate" putem, vrlo su slična. Uključuju pljačku, nasilje, silovanje. Svoje je iskustvo prepričala migrantica s Kube, Galianna Garcia.
"Osam smo dana hodali kroz prašumu. Prevarili su nas, doveli do ruba džungle i uperili pušku u glavu moje kćeri. Petorica naoružanih muškaraca su nam uzela sve - odjeću, novac, putovnice. Uzeli su nam sve", kazala je Garcia.
Oni sretnici koji uspiju živi prijeći na drugu stranu Dariena, onu panamsku, svoj put nastavljaju prema Meksiku. Na panamskom rubu prašume kampiraju "Ljekari bez granica", kojima je primarna misija pomoći porodicama s djecom. Nakon što danima piju vodu iz rijeka i drugih izvora, dehidrirani su, malaksali, pate od povraćanja, proljeva i povišene temperature.
U Meksiku ih, uz granicu s SAD-om dočekuju u kampovima u kojima redovno dobivaju humanitanu pomoć. Migranti hvale tretman u kojem ondje uživaju, no i ondje strahuju. Boje se deportacije.
"Jutros oko četiri probudili smo se i shvatili da nas je okružila policija. Dolazili su manji i veći autobusi, policija nam se približila", kazala je Sonja Pierre iz Haitija, koja je kazala da je odmah pomislila "Nadrapali smo, oni su ovdje da nas deportiraju. No kamo će nas deportirati, u zemlju bez vlasti?"
Migrantska kriza ne jenjava, a fijasko Bidenove administracije uspoređuju s centrima za migrante kakve je vodila administracija bivšeg predsjednika Donalda Trumpa. Poseban izaslanik SAD-a u Haitiju Daniel Foote, podnio je ostavku nakon razočaranja koje je vidio na rijeci Rio Grande.
"Ne želim da me se povezuje s nehumanom, kontraproduktivnom odlukom SAD-a da deportira hiljade haićanskih izbjeglica u zemlju u kojoj čak i američki diplomati imaju stroge rute po kojima se smiju kretati zbog opasnosti koji u svakodnevnom životu prijete zbog naoružanih bandi", objasnio je Foote svoju odluku.
