Darren Aronofsky, reditelj poznat po iscrpljujućim psihološkim dramama poput Hrvača i Crnog labuda, okreće se novom žanru. Njegov najnoviji film je komični krimić Uhvaćen (Caught Stealing), koji je u domaća kina stigao 28. augusta, a u kojem Austin Butler glumi bivšeg bejzbol igrača upletenog u kriminalno podzemlje New Yorka devedesetih.
Iako bi se na prvu moglo pomisliti da Aronofsky inspiraciju crpi iz kultnih Scorseseovih krimi-drama poput Ulice zla (Mean Streets) ili Dobri momci (Goodfellas), reditelj otkriva da je pravi uzor Scorseseova nezavisna crna komedija U sitne sate (After Hours) iz 1985. godine.
Neočekivani uzor i povratak u devedesete
Čini se da Aronofsky, nakon podijeljenih reakcija na film Kit, želi publici ponuditi nešto lakše. U filmu Uhvaćen glume i Regina King, Zoë Kravitz, Matt Smith i Liev Schreiber, a radnja je smještena u devedesete – desetljeće koje je reditelj u intervjuu za Guardian opisao kao „izvanredno“ i „opuštenije“.
Posebno je zanimljiv izbor Griffina Dunnea, zvijezde filma U sitne sate, za jednu od uloga. Upravo taj film Aronofsky navodi kao ključni utjecaj, opisujući ga kao priču o „običnom čovjeku koji se nađe izvan svoje dubine“.
Kako je U sitne sate spasio Scorsesea?
Nakon niza ličnih problema i naglog otkazivanja produkcije Posljednjeg Kristovog iskušenja, Martinu Scorseseu trebao je novi početak. Pronašao ga je u filmu U sitne sate – minimalističkoj vježbi stila prožetoj čistim strahom i tjeskobom. S debitantskim scenaristom Josephom Minionom i novom postavom karakternih glumaca, Scorsese je ponovno rasplamsao svoju strast prema filmu.
Radnja prati Paula Hacketta (Griffin Dunne), običnog uredskog radnika koji odlazi na spoj u njujorški SoHo, ali umjesto romantične večeri biva zarobljen u mreži bizarnog haosa, lažnih optužbi i smrtonosnih opasnosti iz kojih nema izlaza.
Scorseseov najsmješniji i najstilskiji film
U filmu U sitne sate nema gangstera, ali napetost je jednako snažna kao u njegovim krimi-klasicima. Iako nema otvorenog kriminala, film je prožet moralnim dilemama i osjećajem čistilišta. Crni humor i moderni filmski jezik, definiran frenetičnim ritmom, nastali su upravo ovdje. Kamera Michaela Ballhausa leti praznim ulicama SoHoa, dok je montaža Thelme Schoonmaker stvorila osjećaj neprestanog bijega.
Uprkos nadrealnoj atmosferi nalik Kafkinim noćnim morama, U sitne sate je jedan od najljudskijih Scorseseovih filmova. Gotovo svi smo doživjeli noć koja nikad ne završava i u kojoj sve krene po zlu. Na kraju, film govori o izlasku iz svakodnevne rutine u potragu za uzbuđenjem.
Kada se Paul vrati na svoj dosadni posao, spašen je – ali ostaje pitanje hoće li ikad više doživjeti nešto toliko intenzivno. Aronofsky je sebi zadao težak zadatak: ulaskom u žanr „najgore noći ikad“ mora opravdati nasljeđe filma koji je postavio visoke standarde.
Na Rotten Tomatoesu U sitne sate ima 90% pozitivnih recenzija kritičara i 87% publike, dok na IMDb-u nosi ocjenu 7.6/10.