Evropska unija (EU) je najveći pojedinačni donator sredstava i financijske pomoći u Bosni i Hercegovini (BiH).
Od 1996. godine i završetka oružanih sukoba, EU je uložila više od 3,5 milijardi eura u poslijeratnu obnovu i različite projekte - od razminiranja preko reforme javne uprave, jačanje vladavine prava, održive privrede i poljoprivrede do prekogranične saradnje i ulaganja u druge ključne oblasti u BiH, prema okvirnim podacima Delegacije Evropske komisije u BiH.
Samo kroz pretpristupne fondove EU u razdoblju od 2007. do 2020. EU je osigurala za BiH oko 1,19 milijardi eura.
Putem Evropske investicijske banke (EIB), EU je osigurala više od 2,4 milijarde eura povoljnih kredita za BiH od 1999.
Zemlje EU-a su ujedno i najveći trgovinski partner BiH u koje BiH izvozi 72 posto proizvoda i iz kojih uvozi 61 posto proizvoda, ukupno 9,6 milijardi eura tokom 2020.
Više od 12.000 studenata, nastavnika i profesora sudjelovalo je u programima razmjene od 2014. do 2020. U tom istom periodu, oko 530 miliona eura osigurano je za podršku ključnim sektorima u BiH. Kao podrška razvoju civilnog društva, EU je za BiH osigurala više od 35 miliona eura u razdoblju od 2014. do 2020.
“Već 1997. Evropska zajednica promatrala je BiH kao svoju potencijalnu zemlju članicu. I tada je postojalo razumijevanje neupitne istine da se ova zemlja nalazi u srcu Evrope. To se nije promijenilo. EU je u proteklih 25 godina svojim djelima kao i riječima pokazala posvećenost evropskoj budućnosti BiH. Osigurala je ogromnu materijalnu pomoć, diplomatsku podršku, te milijarde eura financijske pomoći i investicija kako bi se zemlji pomoglo na njenom putu ka prosperitetnoj i sigurnoj budućnosti”, naglasio je nedavno u blogu Johann Sattler, voditelj Delegacije i specijalni predstavnik EU u BiH, koji je neposredno nakon rata bio član mirovne Promatračke misije Evropske zajednice u BiH (EUMM).
I pomoć pčelarima i remont pruga
Cilj je financijske i tehničke pomoći EU, ranije kroz programe kao što su PHARE i OBNOVA, a sada putem IPA-e i EIDHR-a, da se BiH pomogne u provedbi ključnih reformi, koje su od ključne važnosti kako za proces evropske integracije tako i za sveukupnu dobrobit i kvalitetu života građana BiH.
Pomoć se realizira kroz mnogobrojne programe, od velikih infrastrukturnih projekata do malih grantova (bespovratnih sredstava). Prema podacima Delegacije EU u BiH, trenutno se više od 200 ugovora provodi u širokom spektru sektora.
EU je u BiH samo u periodu od 2007. do 2012. implementirala više od 350 projekata vrijednih od desetak hiljada do desetak miliona eura.
Od toga je najviše, 138 projekata, iz sektora regionalne i teritorijalne saradnje, među kojima su, naprimjer, projekti upravljanja otpadom, navodnjavanja, zapošljavanja mladih, izgradnja laboratorija za certificiranje mesa ili meda za izvoz u EU i slično.
Naprimjer, EU je najprije s gotovo pet miliona eura podržala višegodišnju obuku lokalnih vlasti u BiH da apliciraju za lokalne projekte koji bi se mogli financirati iz briselskih fondova.
Općine Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Čapljina i Mostar, na jugu BiH, su potom kroz zajednički projekt "Mediteransko ljekovito bilje", vrijedan oko 178.000 eura, unaprijedile lokalnu proizvodnju ljekovitog i aromatičnog bilja.
Laboratorija Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru dobila je nakon toga opremu (kromatograf), koja je tom zavodu omogućila vršenje analiza bilja, a koje su proizvođači ranije morali raditi u Srbiji ili Hrvatskoj.
Vladavina prava je drugi sektor sa 75 projekata među kojima su razvoj antikorupcijskih mreža, jačanje sistema javnih nabavki, podrška ombudsmanima za ljudska prava te reforma pravosuđa.
Za podršku smanjenju broja zaostalih predmeta ratnog zločina u cijeloj državi EU je samo tokom 2012. i 2013. dodijelila pravosudnim institucijama u BiH više od 7,9 miliona eura. Dodatno je u reformu sudova i tužilaštava dodijeljeno više od 15 miliona eura.
Za podršku povratku izbjeglica i raseljenih osoba, EU je BiH od 2007. do 2012. dodijelila 7,6 miliona eura, za razminiranje 10,2 miliona eura, dok je agencijama za provođenje zakona doznačila blizu 11 miliona eura, a za upravljanje granicom oko 6,6 miliona eura.
Šest je provedenih transportnih projekata, pa je EU, naprimjer, za remont željezničke infrastrukture od Sarajeva prema Šamcu, na sjeveru BiH i Čapljini, na jugu BiH, investirala više od 12 miliona eura, a za cestovnu infrastrukturu, konkretno petlju na autocesti od Doboja prema Banjoj Luci više od devet miliona eura.
Jedanaest je projekta iz poljoprivrednog sektora, među kojima je i razvoj sistema koji se tiče sigurnosti hrane, veterinarskih i fitosanitarnih usluga vrijedan više od 13 miliona eura. Samim projektom je omogućen izvoz poljoprivrednih proizvoda na tržište EU-a.
Od 2007. godine, EU osigurava financijsku pomoć BiH putem Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA). Ukupna vrijednost finansijske pomoći EU za BiH putem prvog budžetskog perioda od 2007. do 2013. iznosi oko 594 miliona eura.
U toku je IPA 2 budžetski period koji traje od 2014. do 2020. čiji se konačni rezultati još iščekuju.
Prema podacima Direkcije za EU integracije BiH, okviru IPA 2 za BiH su u razdoblju 2014.- 2020. dodijeljena sredstva od oko 552 miliona eura, od čega 114,2 miliona eura za projekte iz oblasti okoliša, klimatskih promjena i energije, blizu 100 miliona eura za poljoprivredu i ruralni razvoj te više od 73 miliona eura za projekte obrazovanja i upošljavanja.
Od 1. januara počinje IPA 3. Ukupan IPA 1 budžet za sve zemlje korisnice – Albanija, BiH, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Srbija i Turska - iznosio je oko 11,5 milijardi eura, IPA II koja je uslijedila oslanjala se na već postignute rezultate i donosila je novih 11,7 milijardi eura.
'Oči i uši' EU-a na Balkanu
BiH je potencijalna zemlja kandidatkinja za članstvo u EU.
Zvanično su prvi koraci prema punopravnom članstvu napravljeni u julu 2008. s potpisivanjem Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju između EU i BiH (SSP).
U decembru 2010. BiH je ušla u bezvizni režim s EU.
SSP je stupio na snagu u junu 2015., a već iduće godine BiH je podnijela zahtjev (aplikaciju) za članstvo u EU.
Tokom 2019. Evropska komisija dala je svoje mišljenje (avis) o zahtjevu BiH i krajem te godine dala 14 prioriteta koje BiH treba ispuniti prije nego dobije status zemlje kandidatkinje.
Kao pomoć vlastima u BiH na ispunjavanju potrebnih uvjeta stoji Delegacija EU-a u Bosni i Hercegovini koja je najveća, odnosno najbrojnija evropska misija u svijetu.
Sam historijat odnosa mnogo je duži.
Monitoring misija Evropske zajednice (EUMM) prva je evropska i uopće međunarodna organizacija upućena u BiH, koja je tad bila dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, poslana nakon potpisivanja Brijunskog sporazuma 7. jula 1991.
Norveška, Slovačka i 15 zemalja članica Evropske zajednice (danas Evropske unije) poslalo je 208 promatrača u Albaniju i sve zemlje bivše SFRJ, s izuzetkom Slovenije. Slovenija je već proglasila nezavisnost, 25. juna 1991., posljednji vojnik Jugoslavenske narodne armije (JNA) napustio je tu zemlju do kraja tog mjeseca, zemlje EU-a priznale 15. januara 1992., a primljena je u Ujedinjene nacije 22. maja 1992.
Sjedište mirovnih promatrača za cijelu bivšu državu bilo je u Sarajevu, s uredima u Zagrebu, Tirani, Skopju i Beogradu te još nekoliko manjih ureda. Nosili su bijele majice, jakne, hlače i cipele i vozili se u bijelim vozilima s plavo-žutim grbom, a Sarajlije su im zbog toga odmah dali nadimak “prodavači sladoleda”.
Na čelu misije bio je irski pukovnik Colm Doyle, koji je došao u, tad još uvijek mirno, Sarajevo 1. oktobra 1991. U Hrvatskoj je već buktio rat i uvelike je, primjerice, trajala opsada Vukovara. Selo Ravno, na jugu Hercegovine, na granici s Hrvatskoj, snage JNA su srušile do temelja tog 1. oktobra 1991., u svom pohodu prema Dubrovniku.
“Bili smo jako zabrinuti zbog onog što se dešavalo u Hrvatskoj. Ali, kad sam došao u Bosnu u oktobru 1991., nije bilo sukoba. Tako da, naša glavna misija bila je pokušati uvjeriti sve strane da ne ulaze u bilo kakav sukob. Ali kad imate strane koje nisu zainteresirane ili posvećene mirovnim razgovorima ili posredovanju, ne možete učiniti mnogo, osim ako ne želite napraviti veliku vojnu intervenciju. A to se nikad neće dogoditi”, svjedočio je pukovnik Doyle u intervjuu za Radio Slobodna Evropa 2019. godine.
U maju 1992. Doyle je bio pregovarač, pa i talac prilikom zarobljavanja Alije Izetbegovića, 2. maja 1992. na aerodromu Sarajevo, te izlaska kolone JNA iz Sarajeva kroz tadašnju Dobrovoljačku ulicu.
Naime, disoluciju Jugoslavije pratio je i proces formiranja paralelnih struktura vlasti. Nakon izbora za Skupštinu i Predsjedništvo, te lokalne skupštine, tada još uvijek Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, održanih 18. novembra 1990., na kojima su uvjerljivo pobijedile Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH s 84 posto zastupničkih mjesta, na Palama kod Sarajeva je 24. oktobra 1991. formirana Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
U Grudama, općini u zapadnoj Hercegovini, 18. novembra 1991. proglašena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna.
Evropska zajednica donijela je Deklaraciju o Jugoslaviji 16. decembra 1991., s pozivom svim jugoslavenskim republikama da do 23. decembra 1991. apliciraju za nezavisan državni status.
Referendum o nezavisnosti BiH raspisan je 25. januara i održan je 29. februara i 1. marta 1992. uz bojkot većine Srba i srpskih predstavnika.
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992., a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale BiH kao nezavisnu i suverenu državu. BiH je 22. maja 1992. postala članica Organizacije ujedinjenih naroda. U isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima BiH prerasli su u ratni požar.
Prvi okvirni mirovni Vašingtonski sporazum potpisan je 18. marta 1994., pod pokroviteljstvom SAD-a. Njime je zaustavljen sukob Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane i na područjima koja su ove vojske kontrolirale formirana je Federacija BiH s deset kantona.
Okončanjem mirovnih pregovora u Daytonu (SAD) 21. novembra 1995. i potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Parizu 14. decembra 1995. zaustavljen je rat u Bosni i Hercegovini.
