Njemačka trenutno ima brojne otvorene probleme. Njihov raspon se kreće od zastarjele infrastrukture i spore digitalizacije pa sve do nedostatka kvalificiranih radnika.
Neposredno prije prijelaza u novi milenij britanski časopis "The Economist" napisao je za Njemačku da je "bolesnik Evrope" zbog tadašnje ekonomske slabosti i navodnog nedostatka inovativne snage. Ova sintagma se danas opet može često čuti. Glavni sekretar opozicione Kršćansko-demokratske unije (CDU) Carsten Linnemann Njemačku čak vidi kao "bolesnika svijeta". Ali u čemu je zapravo problem? I šta treba učiniti kako bi se to promijenilo?
Infrastruktura
Mostovi na autocestama s gustim prometom, poput mosta preko Rajne u Leverkusenu pored Kölna, po kojem kamioni ne smiju voziti već desetak godina; cijeli dijelovi autocesta, poput A45 kroz Sauerland, koji su godinama bili zatvoreni zbog dotrajalih mostova; vožnje vozovima koje postaju odiseje zbog stalnih otkazivanja i kašnjenja: sve su to primjeri da je infrastruktura u Njemačkoj u lošem stanju. Dugo su se ceste i pruge trošile umjesto da se stalno obnavljaju i održavaju sve dok to više nije bilo moguće. Rezultat je ogroman zaostatak u obnovi kojeg je sada teško nadoknaditi, piše Deutsche Welle.
Problem je u tome što je Njemačka još u dobrim godinama mogla sebi priuštiti mnoge projekte ali se sada izgradnja i obnova mora odvijati pod mnogo težim uvjetima: ekonomija stagnira, inflacija je visoka (što znači da rastu i troškovi izgradnje), a državni dug je već sad golem. No modernizacija infrastrukture je neizbježna jer je ona preduvjet za procvat ekonomije.
Opskrba energijom
Cilj savezne vlade je da opskrba energijom dolazi gotovo u potpunosti iz obnovljivih izvora energije kao što su vjetar i sunce. Tokom godina se značajno povećao obim energije iz ovih izvora. Plinske elektrane sa zemnim plinom iz Rusije trebale su poslužiti kao prijelaz i kompenzirati razdoblja s malo vjetra i sunca. Ovaj je stub opskrbe pao s ratom u Ukrajini. Savezna vlada sada grozničavo pokušava popuniti prazninu u opskrbi ruskim zemnim plinom uvozom ukapljenog plina iz drugih zemalja. To je donekle i uspjelo, ali su troškovi opskrbe mnogo veći.
Slična uska grla prijete i opskrbi električnom energijom: s jedne strane, vlada se u potpunosti oslanja na elektro-mobilnost umjesto motora s unutarnjim izgaranjem i na električne dizalice topline umjesto grijanja na plin i naftu. I jedno i drugo povećava potrošnju električne energije. Istodobno je vlada proljetos ugasila i posljednja tri nuklearna reaktora koji su do tada bili u pogonu i tehnički su bili besprijekorni. Kao rezultat svega toga energija je u Njemačkoj posebno skupa, a industrija prijeti preseljenjem u inozemstvo. Kancelar Olaf Scholz odbacuje subvencioniranu industrijsku cijenu električne energije kao preskupu. Ekspanzija obnovljivih izvora energije i električne mreže se nastavlja, ali nailazi na sve veći otpor stanovništva.
Manjak stručne radne snage
Praktički svi sektori u Njemačkoj žale se na nedostatak kvalificiranih radnika, piše Deutsche Welle. Bilo da se radi o zanatskim zanimanjima poput frizera, u medicinskom sektoru i sektoru njege ili kad su u pitanju inženjeri: svugdje vlada nedostatak kvalificiranih radnika. To je u velikoj mjeri povezano s demografskim promjenama: veliki broj građana rođenih u 1950-im i 60-im godinama, takozvani baby boomeri, odlazi u mirovinu, dok su kasnije generacije znatno malobrojnije.
Vlada pokušava naći izlaz iz ovog, po privredu opasnog stanja, s tri različita rješenja: što više građana, posebno žena, koje su do sada radile na pola radnog vremena, bi trebalo prijeći na puno radno vrijeme. Zato se planira proširiti sektor državne skrbi o djeci. Osim toga, dob za odlazak u penziju postepeno će se povećavati. Oba ova mehanizma su posljednjih godina pokazala značajne rezultate. Na kraju je plan i dovođenje stručne radne snage iz inozemstva u Njemačku, posebno onih izvan zemalja Evropske unije jer su ovdje resursi već iscrpljeni. No mnogi visokokvalificirani radnici izbjegavaju Njemačku, dijelom zbog visokog poreznog opterećenja, jezičnih barijera, pretjerane birokracije, ali i ne baš pretjerane atmosfere dobrodošlice koju stranci nalaze u Njemačkoj.
Ukinuti nepotrebne propise
Kad smo već kod birokratije: gotovo svaka savezna vlada posljednjih godina obećava smanjenje ovog problema, odnosno želi pojednostaviti administraciju i ukinuti nepotrebne propise, ali na kraju ipak ne uspijeva postići svoj cilj. Upravo suprotno, stalno se donose novi propisi u čemu je rekorder aktuelna vlada zbog svojih zakona i odredbi koji su povezani sa zaštitom klime. Građevinska industrija se, na primjer, žali da su energetski zahtjevi za zgrade postali toliko obimni i skupi da često onemogućuju izgradnju.
Još jedna prepreka smanjenju birokratije je težnja za što većim stepenom pravednosti. To samo po sebi nije loše ali je, recimo, porezno zakonodavstvo u Njemačkoj izuzetno komplicirano upravo zbog toga što političari žele da oporezivanje bude što pravednije, pri čemu se svaki slučaj i svaka skupina uzima u obzir. Sukob onih koji s jedne strane žele jednostavniji porezni sistem i onih koji žele pravedniji - traje decenijama.
Digitalizacija još u razvoju
Što se tiče digitalizacije, Njemačka se još uvijek smatra zemljom u razvoju. Prema organizaciji industrijaliziranih zemalja OECD-a, udio optičkih kablova iznosi samo oko 8 posto, što je četvrto mjesto među posljednjima kod 38 zemalja OECD-a. U Južnoj Koreji, Japanu ili Španiji je ovaj udio preko 80 posto. Brzi internet je međutim za mnoge kompanije odlučujući faktor pri izboru lokacije za ulaganje. O mobilnoj mreži da se i ne govori. Mobilni internet ili telefoniranje često je nemoguće čak i uz glavne prometnice diljem zemlje.
Problem postoji a on je povezan s temama smanjenja birokratije i manjka kvalificiranih radnika i to u javnoj upravi. U Njemačkoj u pravilu i dalje morate osobno ići u općinu radi prijave prilikom selidbe ili registracije automobila i za to morate iskoristiti slobodan dan umjesto da to obavite na internetu. Problem je odavno prepoznat i također se rješava, ali to se u odnosu na druge zemlje odvije vrlo sporo.
Povjerenje u demokratiju i državu
Problem sasvim druge prirode je sve manje povjerenja u državne institucije i demokraciju. U nedavnom istraživanju instituta Forsa po nalogu Njemačkog udruženja državnih službenika, samo 27 posto ispitanika smatra da je država sposobna ispuniti svoje zadaće, dok 69 posto smatra da je preopterećena, posebno kada je u pitanju politika prema podnositeljima zahtjeva za azilom i izbjeglicama.
Studija Fondacije Konrad Adenauer, koja je povezana sa CDU-om, došla je do sličnih zaključaka. Samo u šest mjeseci, između prosinca 2022. i juna 2023., zadovoljstvo demokracijom u Njemačkoj palo je za 14 postotnih bodova, s 52 na 38 posto. Pad je bio posebno snažan u zapadnoj Njemačkoj i među pristašama CDU/CSU-a i SPD-a. To znači da je ozbiljno poljuljano povjerenje, ne u demokraciju kao oblik vladavine, nego u način na koji ju građani doživljavaju, posebno u dijelovima stanovništva koji su do sada podržavali politički sistem, kao što su pristaše velikih tzv. narodnih stranaka.
