Kada se u nedjelju 26. septembra zatvore birališta širom Njemačke, prilično je izvjesno da bi nasljednik Angele Merkel mogao postati Olaf Scholz, premijerski kandidat Socijaldemokratske partije (SPD). To je popriličan paradoks jer je taj dugogodišnji političar danas popularan u čitavoj Njemačkoj iako je prije samo dvije godine, kada je 2019. htio postati predsjednik stranke i izgubio je od dvoje ljevičarskih autsajdera, Saskije Esken i Norberta Walter-Borjansa, u vlastitoj stranci bio gotovo otpisan kao "onaj koji je premalo lijevo, previše suzdržan, kontroliran i trezven da bi bio omiljen u SPD-u", piše Jutarnji list.
Sada ga se opisuje kao državnika, sposobnog sačuvati položaj Njemačke kao ekonomske i političke sile. Što, zapravo, nudi Olaf Scholz da je u samo nekoliko mjeseci reinkarnirao SPD i bacio na leđa CDU-CSU?
O tome je govorio u intervjuu za dnevnik Tagesspiegel i pojasnio da bi u svojoj prvoj godini na kancelarskoj dužnosti želio progurati tri projekta: prvo, povećanje minimalne satnice na 12 eura, od čega bi profitirali, primjerice, zaposlenici na blagajnama u trgovinama i dostavljači paketa. "Tu se radi o priznanju koje se mora osjetiti i na novčaniku. Pljeskati junacima u koronakrizi nije dovoljno", precizirao je.
Drugo, treba točno izračunati koliko će struje Njemačka trebati 2045. godine kako bi se gradnja postrojenja za proizvodnju električne energije time ravnala. "Potrebno nam je puno više struje od Sunčeve i energije vjetra i potrebna nam je dovoljno jaka dalekovodna mreža", rekao je Scholz. Da bi to bilo moguće ostvariti, Scholz želi progurati treću stvar, prihvaćanje nužnih zakona "kako bi se planiranje i gradnja takvih postrojenja odvijali znatno brže nego do sada".
Tektonske promjene
Treba uzeti u obzir da su se promjene mogle predvidjeti još u martu, kada su socijaldemokrati uvjerljivo pobijedili na regionalnim izborima u saveznim zemljama, Porajnju i Falačkoj (Rheinland-Pfalz), a Zeleni u Baden-Württembergu. Zatim su u svibnju najavili tektonske promjene, jer tada su na čelo iznenada izbili Zeleni, predvođeni Annalenom Baerbock.
No, ona je u kratkom roku napravila nekoliko grešaka, od najave podizanja cijene benzina do friziranja osobne biografije, i već je u junu opet poveo savez CDU-CSU, a Scholz je bio u drugom planu. I početkom augusta, u tadašnjim anketama, SPD je bio tek treća stranka sa 18 posto glasova, iza Zelenih sa 19 posto, a CDU-CSU je vodila s uvjerljivih 27 postotaka. A to je uobičajen raspored triju vodećih njemačkih stranki posljednjih godina.
Onda je dvije sedmice poslije uslijedio šok - najprije u jednom, a zatim i ostalim ozbiljnim istraživanjima, SPD je pretekao demokršćane, a s vremenom se razlika povećala i sada je između 6 i 7 postotaka. Odmah se vidjelo i tko je krivac za pad CDU-a. Armin Laschet, njihov kandidat za nasljednika Angele Merkel na položaju kancelara, našao se tek na 11. mjestu rang-liste popularnosti političara u Njemačkoj.
Koliko je Laschet nepopularan, pokazuje to što je 70 posto birača CDU-a izjavilo kako bi kao svojeg premijerskog kandidata htjeli bavarskog lidera Markusa Södera iz CSU-a. Nakon što ih vrh stranke nije poslušao, očito su brojni birači odustali od podrške demokršćanima, koja je prije pola godine iznosila 38-40 posto, a sada je malo iznad 20 postotaka.
Posljednja su istraživanja pokazala da za Nijemce, kada se radi područjima u kojima su tamošnje stranke kompetentne, SPD vodi na polju borbe za primjerene plaće (43 posto građana ih vidi kao najkompetentnije), osiguranja mirovina (32 posto), obiteljske politike i vrtića (31 posto).
Zato ne iznenađuje to što je Scholz kao svoj primarni zadatak apostrofirao povećanje minimalnih dnevnica, ali i puno više, od toga kako će izgledati energetska slika 2050. do čvrstog stava da Njemačka ostaje u NATO-u i ne razmišlja o neutralnosti.
Jedan od zadovoljnih razvojem događaja je Josip Juratović, SPD-ov zastupnik u Bundestagu, koji se bori za peti uzastopni mandat. Juratovića je u kolovozu došao podržati osobno Scholz i ovaj političar rodom iz Hrvatske objasnio je za Magazin na što se fokusira SPD.
"Glavne tačke kampanje su respekt i jačanje zajedništva na polju socijalne sigurnosti, kako bi se minimalna plaća povisila sa 9,5 na 12 eura, da penzioni i zdravstveni sistem budu sigurni, te poštovanje čovjeka koji živi od svojeg rada. Druga je tema jačanje obitelji kroz školovanje i odgoj djece koje neće ovisiti o financijskoj situaciji roditelja.
Na primjer, želimo da sva djeca imaju besplatnu digitalnu opremu, kao i besplatan cjelodnevni boravak do završetka osnovne škole. Imamo u planu godišnju izgradnju 400.000 novih stanova, od čega ih godišnje mora biti 100.000 s cijenom stanovanja za ljude koji imaju niska primanja, te modernizaciju ekonomije s ciljem da na tom putu u budućnost što manje ljudi ostane bez posla, zahvaljujući prekvalificiranju i naknadnom kvalificiranju. Glavni nam je cilj da svakom pojedincu pomognemo kako bi bez straha mogao naći vlastiti put u sigurnu budućnost, u čemu se do sada SPD pokazao kao najozbiljnija stranka i građani Njemačke to prepoznaju."
Bez garancije
A na pitanja koliko su pouzdana istraživanja koja socijaldemokrate vide kao pobjednike izbora, Juratović odgovara da "istraživanja još uvijek nisu izborni rezultati, tako da se klonimo euforije i pokušavamo ostati prizemljeni te svojim programom želimo građanima dati povjerenje da je naša politika odmjerena, bez političkih eksperimenata, ali dosljedna našim ciljevima socijalno i ekološki pravednog razvoja s čvrstim ciljem i datumom".
Slično rezonira nekadašnji hrvatski šef diplomatije Miro Kovač. Kao bivši ambasador u Berlinu, Kovač dubinski poznaje njemačku političku scenu i zato upozorava da je još uvijek vrlo nezahvalno nagađati tko će dobiti najviše glasova. "Trenutno, prema svim anketama, vode Scholz i SPD, u stopu ih prate Laschet i CDU/CSU. Ali, kao što znamo, ankete znaju biti varljive. To je, primjerice, bio slučaj 2005., kada je Angela Merkel s CDU-om i CSU-om vodila sa solidnom razlikom od sedam do devet posto nekoliko dana prije samih izbora, s na kraju du Schröder i SDP imali samo jedan posto glasova, odnosno četiri zastupnika manje u Bundestagu (CDU/CSU 226, SPD 222).
Jednako tako nema garancije da bi Scholz i SPD kao mogući i trenutno izvjesni pobjednici sastavljali vladu. Tako je 1976. Helmut Kohl izašao kao pobjednik s CDU-om i CSU-om, osvojivši 243 mandata s pravom glasa naspram 214 SPD-a. Međutim, liberali (FDP) su sa svojih 39 mandata odlučili nastaviti koaliciju sa socijaldemokratima. Zato pričekajmo dan izbora. Sve je otvoreno iako postoje preferencije. SPD želi koaliciju sa Zelenima, FDP s CDU-om i CSU-om", podsjetio je Kovač.
Ali i on smatra da je Olaf Scholz "iskusan i pragmatičan stranački političar" i da je vodstvo SPD-a, koje je ljevije od Scholza, postupilo vrlo mudro kada je predložilo trenutnog zamjenika kancelarke Merkel za glavno izborno lice stranke i kandidata za kancelara.
"Scholzovi obiteljski korijeni su građanski, po profesiji je odvjetnik specijaliziran za radno pravo. Bio je, između ostalog, zamjenik predsjednika mladeži SPD-a, generalni sekretar stranke, savezni ministar rada i gradonačelnik Hamburga. U ovoj izbornoj kampanji nastupa i komunicira vrlo trezveno, proračunato, dosad besprijekorno. Prezentira se kao tehnokrat bez emocija i uspješno stilizira kao 'muški Merkel'.
Zahvaljujući ponajprije njegovu profilu, CDU i CSU zasad ne uspijevaju dovoljno zaplašiti njemačku javnost mogućnošću poslijeizborne koalicije SPD-a sa Zelenima i Ljevicom, strankom nastalom od socijaldemokratskih otpadnika zbog Schröderove Agende 2010 i istočnonjemačkih postkomunista, koja se protivi članstvu u NATO-u i zagovara nacionalizaciju u nekim sektorima gospodarstva", ističe Miro Kovač opisujući čovjeka koji ima priliku vratiti socijaldemokrate na vlast u Njemačkoj.
Što bi sigurno odjeknulo širom Evrope, makar treba reći da se pretjeruje kada se posljednjih godina često piše o krahu evropske ljevice. Na kraju 2020., od juga do sjevera kontinenta, od Apenina do Skandinavije, u nizu zemalja i većih gradova na vlasti su bili socijaldemokrati, socijalisti ili zeleni. Španiju je predvodila "lijevo-lijeva" koalicija Socijalističke radničke partije premijera Pedra Sáncheza i Podemosa. U susjednom Portugalu premijer António Costa i njegovi socijalisti pobijedili su i na posljednjim izborima, pa s Lijevim blokom i komunistima čine stabilnu većinu u toj državi.
Posljednjih godina ljevica iznova pobjeđuje i u Skandinaviji, gdje je na vlasti u Danskoj, Švedskoj i Finskoj.
Austrijska stranka Zelenih ušla je u koaliciju s Narodnom strankom premijera Sebastiana Kurza, a u Francuskoj je na lokalnim izborima "zeleni val" zahvatio Marseille, Lyon, Strasbourg i Bordeaux dok su socijalisti ponovo na vlasti u Parizu, Nantesu, Lilleu i Rennesu, najviše zahvaljujući rezultatima zelenih, koji su ih podržali. Napokon, i u Sjevernoj Makedoniji na posljednjim su izborima pobijedili socijaldemokrati predvođeni Zoranom Zaevom, koji su okončali korumpiranu vladavinu Nikole Gruevskog.
"U demokratskom društvu kao što je Njemačka postoji duboko usađena potreba za iskazivanjem poštovanja ljudima koji čestito rade i doprinose razvoju društva, a to je velika osobina socijaldemokracije koja je cijelo vrijeme velike koalicije bila dosljednija na tom planu, što je, nažalost, Angela Merkel koristila dok je njezina stranka često stajala s obje noge na kočnici. S odlaskom Merkel sve je to postalo vidljivo i zato pada CDU", kaže Josip Juratović.
Kada se Miru Kovača pita smatra li da je Laschetov izbor bio pogrešan, on diplomatski odgovara da će to pokazati izborni rezultati i proces sastavljanja nove savezne vlade. "Tijesna pobjeda Lascheta na izborima za predsjednika CDU-a, kao i njegove prethodnice Kramp-Karrenbauer, logična je posljedica djelovanja najvećeg dijela vodstva stranke, pa i Angele Merkel, dakle tzv. establišmenta, njemu u prilog.
Htjelo se po svaku cijenu spriječiti izbor 'antisistemskog' Friedricha Merza, dugogodišnjeg konkurenta i 'kontrapunkta' Angeli Merkel, koji se u međuvremenu priklonio Laschetu. U bitki za mjesto kandidata za kancelara između Lascheta i Södera, predsjednika sestrinskog CSU-a i predsjednika bavarske vlade, prevagnuo je - unatoč anketama i osjećajima baze - ponos establišmenta CDU-a", upozorava Kovač.
S kim u koaliciju?
Ali, s kime će vladati njemački socijaldemokrati ako se ostvare predizborne prognoze? Scholz je izravan: "U različitim sam vladama već surađivao sa Zelenima, na saveznom nivou, kao i u Hamburgu", naglasio je SPD-ov kancelarski kandidat, ali i dodao da koalicija s Ljevicom za njega ne dolazi u obzir. Ljevica, naglasio je Scholz, ne ispunjava minimalne uvjete, kao što je jasno očitovanje za NATO, za transatlantsko partnerstvo i za uravnotežen proračun. "O tim zahtjevima ne može se pregovarati", rekao je kandidat SPD-a za kancelara, koji time podržava stajalište supredsjednice SPD-a Saskije Esken, koja je rekla da Ljevica nije sposobna za vladu.
Zbog toga u SPD-u ciljaju na koaliciju sa zelenim i liberalima (FDP), poznatu kao "semafor koalicija": crveni (SPD) - žuti (FDP) - zeleni (Grüne). No, iz krugova liberala stiglo je jasno upozorenje da u spomenuti savez nipošto ne smiju ući postkomunisti. FDP je pozvao Scholza i Annalenu Baerbock da jasno kažu da neće ići u koaliciju s Ljevicom. Dopredsjednik zastupničkog kluba liberala Michael Theurer naglasio je: "Dodvoravati se centru da bi se skrenulo prema ekstremnoj ljevici, to nikako ne ide." Tko kao Ljevica želi ukinuti NATO i Njemačku isključiti iz tog saveza, ne smije odlučivati o budućnosti naše zemlje", prenosi Deutsche Welle.
Ukratko, SPD vodi, ali još se puno toga može promijeniti.
