Životne priće

Odrekao se svega srpskog i postao legenda Hrvatske: Sa 22 bio automehaničar, alkoholičar i imao 100 kilograma

Do 22. godine je živeo i radio kao automehaničar a onda je Miladin Pršo postao fudbalska ikona, ovu priču je prenio engleski portal „Goal.com“.

Rođen je 1974. godine u blizini Zadra, u malom mjestu Obrovac, gdje je živio u srpskoj porodici sa ocem Radetom i majkom Nadom.

Kada je počeo rat otišao je u Rouen na sjeveru Francuske, a roditelji su se preselili u Bačku Topolu.

Prije nego što je stigao u Monaco imao je 100 kilograma, pio je i pušio cigarete.

„Pušio je više od dvije kutije cigareta dnevno. Svaku večer pio bi pivo i šnaps u jednoj od birtija u blizini svog malenog stana. Kao i drugi radnici, svoje probleme otpuhivao je u dimu cigareta“, napisao je ovaj portal kada je stigao u Rouen kao izbjeglica sa 19 godina.

Imao je sto kilograma i problem s alkoholom. Igrao je povremeno za amatersku ekipu Rouena. Ono što se činilo nezamislivim 1995. ostvarilo se 2003. godine: Pršo je zaigrao s Monacom u Ligi prvaka. Široko raširene ruke, konjski repić i isklesano tijelo, bio je jedinstvena pojava. Posebno se pamti utakmica protiv Deportiva kada je postigao čak četiri gola (prije njega su to uradili samo Simene Inzaghi i Marco van Basten. Rekord je srušio Lionel Messi koji je postigao pet golova 2012. godine protiv Bayera.

Negdje u tom periodu je odlučio da se odrekne srpskog imena.

Dobio je francuski pasoš kada je oženio Carol i to je bio konačni razlog za promjenu u Dado jer je ionako bio prepoznatljiviji po nadimku.

„Ja sam Hrvat, presretan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao Hrvatskoj nešto malo donijeti. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti“, rekao je jednom u demantu slovenačkim medijima.

Njegov bratanac Milan Pršo bio je talentovani srpski fudbaler, a Dado mu je pomagao tako što mu je slao dresove i opremu. Milan je bio kapiten Zvezde u generaciji 1990, predviđala mu se velika karijera, ali je stigao do Rada i Bežanije.

Šuškalo se da ima nepravilan rad srca zbog čega ga je Hajduk iz Splita i odbacio kao talenta.

„U Hajduku nije mogao da igra, nisu ga želeli. Činilo se kako je zadnja šansa za normalnom fudbalskom karijerom propala kada je počeo rat. Otišao je u Francusku. Nije znao niti jednu riječ i družio se gotovo isključivo s čašama u koje je prečesto i preduboko gledao“, pisao je engleski portal.

Onda mu se život promijenio.

„Prilikom jednog opijanja, život mu se konačno promijenio. Kroz dno čaše vidio je, kako sam kaže, „ljubav svog života“. Mlada Francuskinja Carol bila mu je spas i uz nju se preporodio. Smršao je 20 kilograma, smanjio broj cigareta i vikende je ponovno provodio na fudbalskom igralištu.“

Počeo je u četvrtoligašu Stade Raphaëloisu, a primijetio ga je skaut Monaca. Monaco ga je poslao na pozajmicu u Ajaccio gdje je prestao da pije. Morao je ponovo da nauči da hoda.

„Na pozajmici je bio sjajan i odlučili su da ga vrate u Monaco. Konkurencija je bila strašna – David Trezeguet i Marco Simone. Ali još jednom je teška sudbina zadesila bivšeg mladog alkoholičara. Prilikom rutinskog pregleda otkrivena mu je dislokacija kosti u desnoj nozi koja mu je stvarala probleme. Morao je da ide na operaciju u kojoj su mu morali slomiti kosti kako bi ih ponovno mogli namjestiti. Pršo je rekao kako je tada morao ponovno da nauči da hoda. Uradio je sve što je mogao da se na teren vrati što je prije moguće. Trezeguet je otišao iz Monaca i otvorila mu se šansa, a on ju je zgrabio. Odveo je Monaco u Ligu prvaka, a Didier Deschamps je rekao kako nikad nije vidio takvog borca“, pisalo je.

Postao je jedan od najboljih napadača Hrvatske, postigao je devet golova na 32 susreta i osvajao titule u Monacu i Glasgowu.