Valerij Zalužni, aktualni ukrajinski ambasador u Ujedinjenom Kraljevstvu i bivši vrhovni komandant Oružanih snaga Ukrajine, objavio je u britanskom The Telegraphu analizu u kojoj upozorava da se, uprkos ruskim problemima na bojištu i uspjesima ukrajinskih dalekometnih udara, ne smije pretpostavljati da je Rusija izgubila rat.
Zalužni navodi kako sve veći broj zapadnih analitičara smatra da je Rusija već izgubila sukob, pozivajući se na uspješne ukrajinske napade na rusku logistiku i ključnu infrastrukturu. Međutim, on upozorava da je takvo tumačenje opasno pogrešno. „Ono odražava sklonost da se događaji posmatraju kroz prizmu pojedinačnih uspjeha na bojištu, umjesto kroz širu stratešku sliku“, ističe general.
Rat iscrpljivanja
Moderno ratovanje, prema njegovim riječima, temeljito se promijenilo zbog napretka u tehnologiji bespilotnih letjelica, preciznog naoružanja i sistema nadzora. „Ovo više nije rat brzih manevara. Ovo je rat iscrpljivanja. Svaki taktički dobitak danas dolazi uz iznimno visoku cijenu“, objašnjava Zalužni. Položaji se mogu zauzeti, ali njihovo zadržavanje postaje sve teže zbog neprekidnog nadzora iz zraka.
Kada je riječ o pitanju je li Rusija izgubila, Zalužni je jasan: ako je mjerilo ostvarenje izvornih političkih ciljeva Kremlja, odgovor je niječan. Ipak, Rusija i dalje vodi rat, drži okupiran znatan dio ukrajinske teritorije i ne pokazuje namjeru završiti sukob pod uslovima koji bi značili poraz. S druge strane, Ukrajina još ne može proglasiti potpunu pobjedu jer zavisi od zapadne finansijske i vojne pomoći, dok se suočava sa sve većim unutrašnjim pritiscima.
Presudna uloga otpornosti
Strategija Moskve sada se temelji na iscrpljivanju Ukrajine. Rusija raspolaže većim rezervama ljudstva i snažnijim industrijskim kapacitetima u proizvodnji balističkih projektila. „Presudno pitanje nije ko će zauzeti iduće selo ili uništiti sljedeće skladište municije. Ključno je koje će društvo moći duže podnositi ekonomski, vojni i psihološki teret dugotrajnog sukoba, uz istovremeno očuvanje međunarodne podrške“, poručuje Zalužni.
On se osvrnuo i na ulogu NATO-a, ističući da, iako je podrška saveza neprocjenjiva, ne treba izbjegavati iskrenu procjenu njegovih slabosti. Zalužni smatra da rat u Ukrajini otvara neugodna pitanja o tome je li NATO spreman za sukobe 21. stoljeća te naglašava da institucije oblikovane za Hladni rat možda nisu prilagođene savremenim izazovima.
„Sigurnosna arhitektura koja se prvenstveno temelji na upravljanju krizama, umjesto na oblikovanju njihovih ishoda, rizikuje zaostajanje za stvarnošću savremenih sukoba. Buduća sigurnost Evrope u konačnici neće zavisiti samo o onima koji su spremni braniti se, nego i o onima koji su spremni ponuditi novu stratešku viziju kontinenta“, zaključuje Zalužni.