Tajvanski ulični muzičar Steve Lin, kojeg Sarajlije već godinama od milja zovu Steva Tajvanac, osvojio je simpatije publike širom Bosne i Hercegovine svojim nastupima na ulicama Sarajeva, iskrenošću i posebnom energijom koju prenosi kroz muziku.
Steve trenutno boravi u Srbiji, ali priznaje da ga Balkan i dalje snažno veže za Bosnu i Hercegovinu, gdje se osjeća kao kod kuće.
U razgovoru za Raport govorio je o globalnom uspjehu Dubioze, životu između BiH i Srbije, ljubavi prema Balkanu, navijačkoj atmosferi pred Svjetsko prvenstvo, ali i o tome zašto ga Bosna uvijek iznova vraća sebi.
Od Sarajeva do svjetskog trenda
Kako iz perspektive nekoga ko je blisko sarađivao s Dubiozom Kolektiv gledaš na nevjerovatan uspjeh pjesme „U.S.A.“ koja se trenutno sluša od Amerike do Azije?
"Ja se sjećam kada je ovaj trend počeo, bio sam u Srbiji. Odjednom sam počeo dobivati mnogo zahtjeva da sviram tu pjesmu. Posebno u Zlatiboru tokom prvomajskih praznika, možda zato što je tada bilo mnogo tinejdžera na fudbalskim utakmicama. Prije nego što je trend počeo, ljudi su me već pitali da pjevam pjesme Dubioze Kolektiv, a onda je to postalo još češće.
Kada sam došao u Bosnu i Hercegovinu i počeo nastupati u Brčkom, atmosfera je bila ista kao i prije, ljudi zaista vole tu pjesmu. Osjećam veliki ponos kada vidim da moj prijatelj dobija sve više priznanja, pa kad god imam priliku pustiti tu pjesmu, podijelim je i ljudi je obično ponovo podijele dalje.
Zaista sam zahvalan na takvoj reakciji ljudi i osjećam se kao da sam i sam dio Dubioze Kolektiv, ili barem njene ulične verzije", rekao je kroz osmijeh.
Novi život u Srbiji
Javnost te pamti kao „sarajevskog Tajvanca“, a danas živiš u Srbiji. Kako izgleda taj novi život i gdje se iskreno bolje osjećaš – u Bosni i Hercegovini ili Srbiji?
"To je sigurno novo poglavlje za mene. Još prije odlaska u Srbiju ove godine dobijao sam mnogo poruka na društvenim mrežama iz različitih gradova Srbije – iz Niša, Novog Sada, Beograda i drugih mjesta. Kada sam konačno dobio vizu i stigao tamo, imao sam osjećaj kao da ispunjavam želje ljudi koji su mi pisali: 'Hej, dođi!'
Prije polaska dobio sam i neke poruke upozorenja da budem oprezan zbog protesta koji su tada bili u toku, ali tokom dva mjeseca nisam imao nijedno negativno iskustvo. Ljudi su prijateljski nastrojeni u svim gradovima koje sam posjetio.
Uglavnom izvodim isti repertoar kao i u Bosni i Hercegovini, a ljudi vole pjevati zajedno sa mnom. Iskreno, praktično više kafanskih pjesama pjevam u Srbiji nego u Bosni."
Hoće li navijati za Zmajeve?
Pratiš li sport i reprezentaciju Bosne i Hercegovine? Svjetsko prvenstvo je pred vratima, hoćemo li te vidjeti među navijačima?
"Zapravo nikada nisam mnogo pratio sport. Prvi put sam ozbiljnije počeo obraćati pažnju na fudbal kada su Zmajevi igrali protiv Italije. Planirao sam čak otići na stadion na Kosovu zbog svojih prijatelja iz Sjeverne Makedonije, ali nisam znao da se ulaznice tako brzo rasprodaju.
Zato sam odlučio utakmicu gledati u kafani zajedno s ljudima u Sarajevu. I sada planiram pratiti naredne utakmice gdje god se nalazio. Trenutno ću meč gledati u jednoj kafani u Jajcu i sigurno ću navijati za Bosnu i Hercegovinu."
Balkan mu je postao dom
Stalno si na putu. Da li te i dalje pokreće taj nomadski duh ili postoji mogućnost da se jednog dana trajno vratiš u Bosnu i Hercegovinu?
"To je pitanje koje i sam sebi često postavljam. Nisam siguran koliko dugo ću još moći živjeti ovakvim načinom života, ali za sada želim što više istraživati i doživjeti nova iskustva.
Ipak, jedno znam sigurno – osjećam mnogo jaču povezanost s Balkanom, posebno s Bosnom, nego s Azijom. Čak se ponekad osjećam više Balkancem nego Azijcem.
Zbog toga vjerujem da postoji mogućnost da jednog dana trajno ostanem na Balkanu, ali još ne znam kada, gdje i kako. Ipak, veoma sam otvoren za tu ideju."
Šta mu najviše nedostaje iz Bosne?
Kada si daleko od Bosne i Hercegovine, šta ti najviše nedostaje?
"Ljubaznost i srdačnost bosanskih ljudi su neupitni. A onda, naravno, tu su burek, ćevapi i cijela ta atmosfera koju je nemoguće zamijeniti bilo čim drugim."
Bosna mu je ostala pod kožom
Iako ga putevi trenutno vode kroz Srbiju i druge zemlje regiona, iz Steveovih odgovora jasno je da Bosna i Hercegovina i dalje zauzima posebno mjesto u njegovom životu.
Ulični muzičar s Tajvana, koji je godinama stvarao uspomene na ulicama Sarajeva, ne krije da se na Balkanu osjeća kao kod kuće, a posebno ga raduje činjenica da ga ljudi i dalje doživljavaju kao jednog od svojih.
Za mnoge je on odavno prestao biti samo gost iz daleke Azije.
Steve Lin postao je dio sarajevske svakodnevice, čovjek čije pjesme i osmijeh već godinama spajaju ljude na ulicama grada.