Reprezentacija Njemačke sinoć je na jedvite jade ostvarila plasman u osminu finala Evropskog prvenstva.
Nakon kraha na prethodnom Mundijalu kad su ispali u grupi, za dlaku su sličan scenarij izbjegli ovaj put i mnogi su mišljenja da se sa Njemačkom nešto čudno dešava.
U osmini finala Njemačka ide na Englesku i svakako ih ne treba otpisati nikada, no ono šta su radili njihovi igrači u posljednje četiri minute meča sa Mađarskom (2:2) svakako ne ulijeva nadu u optimizam, osim što je dobar povod za sistematsku, podrobnu psihološku analizu.
Šta se dešava s Nijemcima? Naime sportska nacija koja pri vodstvu od 5:0 juriša da zabije još golova, koja igra dok sudija ne dođe ne u svlačionicu nego kući svojoj, koja nikada nije kalkulirala i predavala se - tako je degutantno zadržavala loptu i ne napadala pred kraj utakmice da su se mnogi zapitali da li se radi ovdje o nekoj historijskoj prekretnici. Gdje je onaj poznati njemački mentalitet, neustrašivost i hrabrost.
Da li su se prepali da ne prime gol i tako ispadnu, nije ni bitno, budući da su s pobjedom išli na prvo mjesto i imali bi lakšeg protivnika i bolji žrijeb za nastavak.
Umjesto jurenja gola oni su se odlučili za skraćene kornere i mrcvarenje, napucavali su bezveze protivnike da lopta izađe u aut i dobiju još malo na vremenu.
Posebno je nejasan u tom kontekstu Leroy Sane koji ne zna ni sam igra li mu se ili ne igra i protvo je nevjerovatno šta on sebi dopušta u igri i šta sve trpi selektor Low. Možda je Sane upravo simbol te nove neprepoznatljive, potpuno drugačije Njemačke od one na koju smo navikli decenijama.
