Naučna misija čiji je cilj bio probiti se do najnestabilnijeg i najnepristupačnijeg dijela antarktičkog ledenjaka Thwaites završila je neuspjehom nakon što se ključna istraživačka oprema zaglavila duboko u ledu, prisilivši tim da u potpunosti odustane od projekta. Riječ je o ledenjaku koji naučnici često nazivaju i „ledenjakom sudnjeg dana“ zbog njegove potencijalno razorne uloge u porastu nivoa mora širom svijeta.
Ledenjak veličine Velike Britanije prijeti obalama svijeta
Thwaites je spor, ali izuzetno opasan ledeni tok, približno iste površine kao Velika Britanija. Ako bi se potpuno urušio, nivo svjetskih mora porastao bi za oko 65 centimetara, što bi imalo katastrofalne posljedice za obalne zajednice na svim kontinentima. Upravo zbog toga ovaj ledenjak već godinama predstavlja jedan od najvećih prioriteta u istraživanju klimatskih promjena.
Sedmice na ledu i borba s vremenom
Naučnici Britanske antarktičke službe (BAS) i Korejskog instituta za polarna istraživanja (KOPRI) proveli su više od sedam dana kampujući direktno na ledu, pokušavajući da se probiju do donje strane ledenjaka. Cilj je bio ambiciozan: prvi put u historiji direktno izmjeriti uslove ispod glavnog, najnestabilnijeg dijela ledenjaka, poznatog kao „glavno korito“.
Za bušenje su koristili vodu pod visokim pritiskom, zagrijanu na 80 stepeni Celzijusa, kojom su napravili vertikalnu rupu prečnika 30 centimetara i dubine oko 1.000 metara. Uprkos ekstremnim uslovima, tim je uspio spustiti privremene instrumente i prikupiti prve direktne podatke ispod središnjeg dijela Thwaitesovog ledenjaka.
Plan koji je krenuo po zlu
Nakon početnog uspjeha, istraživači su pokušali spustiti složeni sistem instrumenata koji je trebao ostati ispod leda i do dvije godine, šaljući podatke putem satelita. Međutim, tokom spuštanja, instrument se zaglavio u bušotini. Kako su se približavali loši vremenski uslovi i teren postajao sve opasniji, naučnici su bili prisiljeni prekinuti daljnje pokušaje.
Zbog toga je cijeli projekt morao biti napušten, a skupa oprema ostala je izgubljena ispod leda. Iako se Thwaites intenzivno proučava još od 2018. godine, većina ranijih istraživanja bila je usmjerena na stabilnije dijelove. Ova misija bila je jedinstvena jer je pokušala pristupiti udaljenom, pukotinama ispresijecanom glavnom koritu, području koje je do sada uglavnom izbjegavalo detaljna istraživanja.
Logistički izazov bez presedana
Prije dolaska na lokaciju, tim je tri sedmice plovio istraživačkim brodom Araon. Nakon toga, poslano je daljinski upravljano vozilo kako bi se provjerilo kriju li se ispod snijega opasne pukotine. Tek kada je utvrđeno da je područje relativno sigurno, naučnici su helikopterom prebačeni na lokaciju udaljenu oko 29 kilometara. Za transport opreme bilo je potrebno više od 40 letova.
To im je ostavilo izuzetno kratak vremenski period, svega dvije sedmice, da postave sistem za bušenje toplom vodom, probiju led, prikupe podatke i sigurno se vrate na brod prije njegovog odlaska s Antarktika.
„Rad na Antarktiku uvijek nosi veliki rizik“
Dr. Keith Makinson, oceanograf i inženjer za bušenje pri BAS-u, naglasio je koliko su uslovi bili zahtjevni.
„Terenski rad na Antarktiku uvijek nosi rizik“, rekao je. „Imate vrlo mali vremenski okvir u kojem sve mora savršeno funkcionisati.“
Zbog ekstremne hladnoće i stalnog kretanja leda, izbušena rupa počela bi se zatvarati već nakon 48 sati ako se ne bi stalno održavala toplom vodom. Uprkos snažnim vjetrovima, brojnim pukotinama i tehničkim problemima, tim je ipak uspio probušiti ledenjak i započeti s mjerenjima.
Alarmantni podaci ispod leda
Mjerenja ispod glavnog korita otkrila su turbulentne okeanske uslove i relativno toplu morsku vodu, dovoljno toplu da može izazvati značajno topljenje leda pri njegovoj bazi. Upravo su ti uslovi ključni za razumijevanje zašto Thwaites ubrzano gubi masu.
Katastrofa je nastupila kada je posada pokušala instalirati trajni sistem instrumenata. Prema procjeni BAS-a, bušotina se vjerovatno djelimično zamrznula ili deformisala zbog brzog kretanja ledenjaka, koji se na pojedinim mjestima pomjera i do devet metara dnevno. Uz nadolazeće loše vrijeme, smanjene zalihe tople vode i potrebu da se kamp hitno ukloni, nije bilo vremena za novu rupu.
Instrumenti su morali biti napušteni, a oprema izgubljena ispod leda.
Neuspjeh misije, ali ne i kraj istraživanja
Iako misija nije ispunila krajnji cilj, naučnici smatraju da je riječ o važnom koraku naprijed. Ovo nije prvi put da se „ledenjak sudnjeg dana“ pokazao izuzetno teškim za istraživanje, 2022. godine jedan pokušaj nije uspio ni doći do same lokacije. Za razliku od toga, ova misija donijela je prve direktne podatke ispod ledenjaka.
„Znamo da toplina ispod Thwaitesa ubrzava gubitak leda“, izjavio je Davis. „Ova opažanja predstavljaju važan napredak, iako smo razočarani što nismo uspjeli postaviti trajni sistem.“
Dobijeni podaci mogli bi biti presudni za razumijevanje prijetnje porasta nivoa mora u narednim stoljećima. Thwaites ima ključnu ulogu u stabilnosti cijelog Antarktičkog ledenog pokrova, a njegovo dalje povlačenje moglo bi dovesti do naglog ubrzanja otjecanja leda u okean, s globalno razornim posljedicama.
„Ovo nije kraj“
Thwaites je posljednjih godina postao jedan od najbrže promjenjivih i najnestabilnijih ledenjaka na Antarktiku. Glavni naučnik misije, profesor Won Sang Lee iz Južne Koreje, poručio je da gubitak opreme ne znači kraj istraživanja.
„Ovo nije kraj. Podaci jasno pokazuju da je ovo pravo mjesto za istraživanje, uprkos svim izazovima. Ono što smo ovdje naučili dodatno potvrđuje potrebu da se vratimo“, zaključio je.
Uprkos neuspjehu, misija na „ledenjaku sudnjeg dana“ ostavila je vrijedne uvide koji bi u budućnosti mogli pomoći čovječanstvu da se pripremi za jednu od najvećih klimatskih prijetnji koje dolaze.