Invazivna vrsta Lagocephalus sceleratus, poznata kao riba zec, preplavila je grčke vode, zbog čega su ribari pokrenuli organizirani lov kako bi smanjili njenu brojnost.
Cilj ove akcije je ublažiti posljedice koje ova vrsta ima na morski ekosistem, ribarstvo i turizam.
Stefanos Kalogirou, vanredni profesor na Poljoprivrednom univerzitetu u Atini, rekao je da se riba zec danas može pronaći širom Grčke, od južnog do sjevernog Egejskog mora, kao i od južnog do sjevernog Jonskog mora.
Ova vrsta prvi put je zabilježena u Sredozemnom moru 2003. godine kod obale Turske, dok je u Grčkoj prvi put uočena 2005. godine kod Rodosa i Krita. Od tada se vrlo brzo proširila.
Pripada porodici Tetraodontidae, poznatoj po četiri srasla zuba, po dva u svakoj vilici, koji joj omogućavaju izuzetno snažan ugriz.
Otrovna riba koja se širi Mediteranom
Kalogirou navodi da u svijetu postoji oko 130 vrsta napuhača i njihovih srodnika, a šest ih se pojavilo u istočnom Mediteranu, uključujući i ribu zec.
Najveću opasnost predstavlja tetrodotoksin, jedan od najjačih poznatih morskih otrova. Ovaj toksin se uglavnom nalazi u jetri i reproduktivnim organima ribe, ali ga ima i u mišićnom tkivu, koje bi ljudi mogli pokušati konzumirati.
„Tetrodotoksin izaziva paralizu mišića, blokira nervni sistem i može dovesti do smrti“, upozorio je stručnjak.
Ipak, najveća opasnost ne dolazi od samog kontakta s ribom, već od njenog konzumiranja.
„Toksin djeluje samo ako se riba pojede. Ne prenosi se ugrizom, jer se ne nalazi u zubima ili ustima ribe“, objasnio je Kalogirou.
Šta plivači trebaju znati?
Za kupače najveći rizik predstavlja snažan ugriz, a ne trovanje. Zubi ove vrste dovoljno su jaki da drobe školjke i oštete ribarske mreže, pa mogu izazvati ozbiljne povrede koje zahtijevaju medicinsku pomoć.
Ipak, ugriz nema veze s djelovanjem tetrodotoksina.
„Otrov se ne prenosi preko zuba“, naglasio je Kalogirou.
To, međutim, ne znači da ljudi trebaju prilaziti ovoj ribi. Budući da neprestano traži hranu, plivačima i roniocima savjetuje se da izbjegavaju svaki kontakt ako je primijete u vodi.
Naučni izvještaji pokazuju da su ugrizi ribe zec još uvijek relativno rijetki u Mediteranu, ali nisu bezazleni.
Jedna osmogodišnja djevojčica na jugu Turske zadobila je teške povrede prstiju, uključujući traumatsku amputaciju, nakon ugriza tokom kupanja. Zabilježeni su i drugi slučajevi dugotrajnih upala nakon ugriza ove vrste.
Slučajevi su prijavljeni u Turskoj, Grčkoj, Kipru, Libiji i Siriji, iako stručnjaci ističu da je broj naučno dokumentovanih slučajeva još uvijek ograničen.
Ako do ugriza ipak dođe, potrebno je odmah očistiti ranu, pratiti znakove infekcije i potražiti ljekarsku pomoć, posebno ako je povreda duboka.
Nikada je ne jedite
Mnogo veća opasnost od ugriza jeste konzumiranje ove ribe.
Za razliku od uobičajenih trovanja hranom, trovanje tetrodotoksinom može izazvati paralizu nervnog sistema i biti smrtonosno.
Stručnjaci upozoravaju da riba zec ne smije završiti u prehrambenom lancu jer se toksin može nalaziti i u dijelovima koji se inače jedu.
Zbog toga evropski propisi zabranjuju stavljanje na tržište proizvoda od otrovnih vrsta iz porodice Tetraodontidae.
Veliki problem za ribare
Osim zdravstvenog rizika, riba zec predstavlja ozbiljan problem za ribare.
Snažnim zubima oštećuje ribarske mreže i ulov, a hrani se školjkama, hobotnicama i sipama, čime direktno ugrožava vrste od velikog ekonomskog značaja za grčko ribarstvo.
Istraživanja pokazuju da polovina jedinki spolnu zrelost dostiže kada naraste na oko 36 centimetara. Mlađe ribe preferiraju pjeskovita područja, dok odrasle uglavnom nastanjuju livade morske trave.
Jedna od najinvazivnijih vrsta u Mediteranu
Lagocephalus sceleratus smatra se jednom od najinvazivnijih stranih vrsta u Mediteranu.
Njeno prisustvo ima ozbiljne ekološke i ekonomske posljedice jer utiče na ribarstvo, tržište ribe i morski biodiverzitet.
Problem odavno nije ograničen samo na Rodos i Krit, danas je ova vrsta prisutna u brojnim dijelovima Grčke.
Stručnjaci smatraju da ciljani izlov može donekle smanjiti njenu brojnost, ali da je jednako važno informisati javnost o opasnostima koje nosi konzumiranje ove ribe i potrebi izbjegavanja kontakta s njom u vodi.
Kalogirou podsjeća da populacije invazivnih vrsta s vremenom mogu opasti ili se stabilizovati zbog konkurencije, nedostatka hrane, ribolova ili bolesti.
„Invazivne vrste obično prolaze kroz fazu naglog rasta, a zatim slijedi pad i stabilizacija populacije. Međutim, taj proces može trajati godinama“, zaključio je stručnjak.