Vožnja djeteta na biciklu može izgledati kao lijepa slika iz reklame – mama ili tata voze gradom, dijete u sjedalici s kacigom i osmijehom. Međutim, stvarnost na našim cestama je sve osim bajke. Dijete na biciklu – bilo u sjedalici, prikolici i sl. izloženo je ozbiljnom riziku, posebno u saobraćaju koji funkcionira po principu: "Ko prvi gas – njegova ulica".
Prvo i osnovno – nijedna kaciga ne može zaštititi dijete od sudara s automobilom koji je "samo na sekundu" pogledao poruku. A takvih sekundi je, znamo, previše. Djeca nemaju refleks odraslih, ne znaju procijeniti opasnost i ne znaju reći vozaču da brzo ulazi u krivinu ili da je autobus iza preblizu.
Mnogi roditelji zaboravljaju da dijete nije samo suputnik, već i putnik čiji život zavisi od svake odluke odraslog. Bicikli nemaju zračni jastuk. Imaju samo nadu da će svi drugi paziti – a to je najopasnija pretpostavka.
Sjedalica ne garantira sigurnost. Prikolica iza bicikla – iako zvuči sigurno – često je preniska da bi vozači automobila primijetili, pogotovo u haosu popodnevnih gužvi. A oni roditelji što puste dijete da "na tren" stane ispred njih na biciklu? To je ravno ruskom pravilu s dva metka u pištolju.
Vožnja djeteta na biciklu treba biti izuzetak, ne praksa. Ako već mora – birajte staze daleko od saobraćaja, obavezne kacige, čvrsta i provjerena sjedišta, i nikad, ali nikad, ne brzajte. Jer to nije vožnja kroz park. To je vožnja kroz minsko polje nepažnje i bahatosti.