Strah da bi nacistička Njemačka mogla proizvesti nuklearnu bombu motivirao je Amerikance na realizaciju "Projekta Manhattan".
Godine 1938. dva njemačka hemičara, Otto Hahn i Fritz Strassmann, otkrili su nuklearnu fisiju. Fisija je reakcija u kojoj se jezgro atoma dijeli na dva ili više manjih jezgara, oslobađajući ogromne količine energije.
Moćna bomba
Iskoristite ovu moć, rekli su fizičari. Mogli biste stvoriti tako moćnu bombu, koja bi mogla sravniti sa zemljom cijele gradove, tvrdili su oni, prenosi DW.
Gotovo odmah nakon toga, njemački naučnici su započeli rad na projektu atomske bombe. S obzirom na vojni interes i uz pomoć snažne njemačke industrije, Uranski klub (Uranverein) zaposlio je uskoro neke od vrhunskih svjetskih nuklearnih stručnjaka.
Iako je projekt bio tajan, o njemu se pročulo preko naučnika koji su bježali od progona u nacističkoj Njemačkoj.
Među njima je bio i Albert Einstein, koji je o tome upozorio predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Franklina D. Roosevelta 1939. godine.
Zabrinutost zbog razvoja nacističkog tajnog oružja proširila se širom svijeta.
Odgovor SAD bio je "Projekt Manhattan", predvođen J. Robertom Oppenheimerom.
Ogromna podrška
Započeo je u ljeto 1942., istražujući načine za pravljenje fisijske bombe uz korištenje kemijskih elemenata urana i plutonija. Strah od rivalskog nacističkog projekta potakao je američku vladu da djeluje.
Uz ogromnu finansijsku podršku, Oppenheimeru i njegovom timu je trebalo samo tri godine da uspješno testiraju prvu nuklearnu bombu.
Prvo nuklearno oružje, nazvano "živa vatra" pogodilo je japansku Hirošimu već tri sedmice kasnije.
"Ne vjerujem vam nijednu riječ", rekao je tadašnji šef njemačkog programa za nuklearno istraživanje Werner Heisenberg, kada je čuo vijesti o Hirošimi.
U to vrijeme su Heisenberg i devet drugih nuklearnih fizičara, koji su radili na njemačkom projektu, bili zatvoreni na engleskom imanju Farm Hall.
Britanci su tajno snimali stručnjake, nadajući se da će otkriti tajne nacističkih nuklearnih projekata. I drugi njemački fizičari dijelili su Heisenbergovu nevjericu.
Većina je smatrala da je to bio blef, kako bi se Japanci natjerali na predaju.
"Nisam mislio da će to biti moguće još 20 godina", rekao je kasnije Otto Hahn.
Heisenbergove i Hahnove reakcije pokazuju koliko je njemački program bio daleko od razvoja atomske bombe.
Precijenili Nijemce
"SAD je potpuno precijenio razvoj njemačkog projekta Uranium. To su shvatili tek nakon prisluškivanja na Farm Hallu", rekao je za DW Takuma Melber, historičar sa Univerzireta Heidelberg u Njemačkoj.
U vrijeme kada je „Projekt Manhattan" pokrenut, njemački nuklearni program je već bio mrtav.
Njemački istraživači su znali da neće moći odvojiti izotope potrebne za stvaranje atomske bombe za manje od pet godina.
Nikada nisu postigli uspješnu lančanu reakciju i nisu imali metodu obogaćivanja urana.
Program nuklearnog oružja ukinut je u julu 1942. godine. Istraživanje je podijeljeno u devet različitih instituta širom Njemačke.
"Prije 1942. to je bio vojni projekt, ali se nakon toga pretvorio u isključivo civilni projekt", rekao je Melber za DW.
Od tada se cilj pomakao s nuklearnog oružja na izgradnju nuklearnog reaktora, koji bi mogao održati nuklearnu fisiju u manjem obimu.
Heisenberg je svoje istraživanje preselio u laboratoriju smještenu u pećini ispod dvorca u Haigerlochu u Njemačkoj, gdje su on i njegov tim izgradili eksperimentalni nuklearni reaktor.
On se sastojao od kockica urana koje vise sa žice i koje su uronjene u rezervoar u kojem je teška voda. S ovim eksperimentom se otišlo najdalje u njemačkim istraživanjima.
Bili blizu rješenja
Međutim, reaktor nikada nije proradio - jer nije bilo dovoljno urana prisutnog u jezgri reaktora da bi se postigla lančana reakcija.
Pa ipak, njemački fizičari su bili blizu rješenja. Naučnici vjeruju da je Heisenberg mogao napraviti prvi nuklearni reaktor, koji bi sadržavao 50% više urana.
Zašto Njemačka, uz početnu prednost i briljantne stručnjake koji su radili na projektu, nije uspjela razviti svoj nuklearni program?
Kao prvo, Njemačka je izgubila mnoge stručnjake. Mnogi židovski i poljski eksperti, poput fizičarke Lise Meitner koja je odigrala ključnu ulogu u Hahnovom i Strassmannovom otkriću nuklearne fisije, pobjegli su od progona.
Jedan broj njih pobjegao je u Veliku Britaniju i SAD, gdje su radili na „Projektu Manhattan". Drugi znanstvenici su pozvani u njemačku vojsku.
Rat je također doveo do nedostatka resursa potrebnih za istraživanje, poput dovoljnih količina obogaćenog urana, pojasnio je Melber.
