Jedna od uvodnih scena nove šestodijelne dokumentarne serije o turneji Eras Taylor Swift, nazvane The End of an Era, prikazuje dvoje obožavatelja koji uzbuđeno čekaju njezin nastup na londonskom stadionu Wembley. "Samo da joj vidim lice, kao da nije stvarna osoba dok je ne vidim uživo", kaže jedan od njih. Odmah potom, kamera nas vodi iza pozornice gdje Swift, s gitarom u krilu, nervozno pregledava mobilni telefon i sluša audio-knjigu, vidno tjeskobna uoči koncerta, piše Teen Vogue.
U razgovoru s majkom, Swift otkriva da proživljava "fizičku reakciju" na anksioznost, potaknutu otkazivanjem koncerata u Beču u augustu 2024. zbog terorističke prijetnje, ali i tragičnim napadom u Southportu krajem jula, gdje je na plesnom događaju posvećenom njenoj muzici ubijeno troje djece.
"Nastupam već 20 godina. S mentalnog stajališta, strah da će se nešto dogoditi vašim obožavateljima u bilo kojem trenutku, to je novi izazov", priznaje Swift. "Želim svu nervozu koju imam držati podalje od publike jer kada ste nekakav vođa ovog šoua, oni mogu osjetiti bilo kakvu energetsku promjenu kod vas i morate se stvarno fokusirati na to i uzeti u obzir da ste na Eras Touru."
U tom trenutku, u backstage dolazi Ed Sheeran, njen dugogodišnji prijatelj, što njena majka komentira kao "lijek za njene muke". Dok uvježbavaju zajedničku pjesmu za taj koncert, Swift mu se povjerava. "Samo trebam odraditi ovaj šou", govori ona i njemu i sebi, "da se sjetim radosti toga, jer sam malo… Imam dva mjeseca odmora nakon ovoga, što mi sada treba više nego ikad… Samo ću otići negdje gdje me niko ne može pronaći. Ne želim da me prate kao životinju. Osjećala sam se vrlo proganjano u posljednje vrijeme."
Sheeran na to odgovara: "Ljudi su zaboravili da si i ti ljudsko biće usred svega ovoga." Swift se slaže: "100 posto."
Strah o kojem Swift govori nije više vezan samo za paparazze, već za stvarnu prijetnju da bi njena slava mogla biti iskorištena protiv njezinih obožavatelja. Serija prikazuje koliko je to stravično, ali i kako se pjevačica bori s time koliko emocija smije pokazati usred tuđe tragedije.
Slično je iskustvo opisala i Ariana Grande 2018. godine za British Vogue, govoreći o PTSP-u nakon bombaškog napada u Manchesteru 2017. "Teško je o tome govoriti jer su mnogi ljudi pretrpjeli tako strašne, ogromne gubitke", rekla je tada Grande. "Osjećam se kao da uopće ne bih trebala govoriti o vlastitom iskustvu, kao da uopće ne bih trebala ništa reći."
Swift pokazuje sličan osjećaj dok se priprema za susret s preživjelima i porodicama žrtava iz Southporta. Svjesna je da mora kontrolirati vlastite emocije. "Bit ću dobro, jer kad ih sretnem, neću ovo raditi, kunem se Bogom", govori kroz suze.
"Smiješit ću se. Dakle, sve ovo nestaje prije nego što ikada izađete na pozornicu. Isključite to na tri i po sata, i oni ne moraju brinuti o vama." Svoj posao uspoređuje s poslom pilota koji usred turbulencija mora sigurno prizemljiti avion. "Moj je posao da se mogu nositi sa svim tim osjećajima i onda se odmah razvedriti za nastup. Tako jednostavno mora biti."
U svemu tome postoji jasan paradoks: Swift ne želi da publika vidi njezine slabosti na pozornici, ali je spremna pokazati ih u dokumentarcu nad kojim ima potpunu kreativnu kontrolu. Serijal dopušta da vidimo taj prijelaz u stvarnom vremenu.
Nakon susreta s porodicama, ona u svom blistavom sakou nasamo briše suze, duboko dišući. Zatim ulazi u kutiju nalik kolicima za čišćenje, koja je skriva na putu do pozornice. Kamera je s njom unutra, svjedočeći posljednjim trenucima pribiranja. A onda uvodni taktovi, platforma se diže i na scenu stupa savršena Taylor Swift, spremna pružiti publici bijeg od stvarnosti.
Predstavljajući tu savršenu sliku, dok nesavršenost otkriva u kontroliranim uvjetima, ona se zaključava u začarani krug. Je li proračunata iskrenost i dalje iskrena? To je pitanje koje će je vjerovatno pratiti zauvijek. Možda savršen način za nošenje s ovom razinom slave i pritiska ne postoji. Suočena s izborom - slomiti se pod teretom ili stvoriti održivu, profitabilnu verziju sebe kako bi nastavila raditi ono što voli?