eksperiment

Osam ljudi zatvoreno je u staklenoj kupoli na dvije godine: Ubrzo je počeo nestajati kisik, a naučnici nisu znali šta se događa

Raport
Piše: Raport
Biosphere 2
Foto: YouTube/Screenshot

U jesen 1991. godine, u pustinji Arizone započeo je jedan od najneobičnijih naučnih eksperimenata 20. stoljeća. Osam osoba dobrovoljno je pristalo provesti dvije godine unutar ogromnog, hermetički zatvorenog kompleksa nazvanog Biosphere 2. Kreatori ovog nesvakidašnjeg projekta željeli su izgraditi minijaturnu verziju planete Zemlje i provjeriti mogu li ljudi opstati u potpuno zatvorenom ekosistemu, bez ikakve pomoći iz vanjskog svijeta.

Ispod ogromnih staklenih konstrukcija, čija je površina premašivala tri akra, nalazilo se nekoliko različitih prirodnih zona: tropska džungla, dio okeana s koraljnim grebenom, šuma mangrova, savana, pustinja i malo poljoprivredno imanje. Učesnici eksperimenta sami su uzgajali hranu i morali su u potpunosti zavisiti od resursa koje je sistem proizvodio.

Cijeli projekat izgledao je kao naučna fantastika koja je postala stvarnost, a mnogi su ga s pravom doživljavali kao generalnu probu za buduće svemirske kolonije. Logika je bila jednostavna: ako čovječanstvo jednog dana odluči otputovati na Mars, ovakvi zatvoreni ekosistemi mogli bi biti jedini način za preživljavanje.

Prvih nekoliko mjeseci sve je funkcionisalo relativno uspješno i bez većih problema. Međutim, ubrzo su izolovani stanovnici počeli primjećivati neobične simptome.

 

Ljudi su se mnogo brže umarali, sve teže podnosili fizički napor i svakodnevno se žalili na sve veći nedostatak zraka. Njihovo zdravlje počelo se pogoršavati, a detaljne analize potvrdile su najgore sumnje stručnjaka: nivo kisika unutar staklenog kompleksa počeo je nezaustavljivo opadati.

Na početku eksperimenta udio kisika iznosio je oko 21 posto, otprilike koliko ga ima i u Zemljinoj atmosferi. Ipak, ta vrijednost ubrzo je počela padati i dostigla alarmantnih 14 posto. Takvi uslovi za ljudski organizam uporedivi su s boravkom na nadmorskoj visini od oko 4.000 metara.

Najveća misterija i skriveni krivci

Najveća zagonetka cijelog projekta krila se u nečemu što na prvi pogled nije imalo logično objašnjenje. Ako količina kisika drastično opada, očekivalo bi se da raste količina ugljičnog dioksida. Međutim, u Biosphere 2 to se nije događalo u očekivanim razmjerama.

Stvarao se jeziv utisak kao da dio zraka jednostavno nestaje bez ikakvog traga.

Prema riječima učesnika projekta, misterija je ostala neriješena duže od godinu dana. Niko nije mogao sa sigurnošću utvrditi šta uzrokuje ovaj neobični fenomen. Ipak, rješenje se pokazalo prilično neočekivanim. Jedan od glavnih krivaca bilo je obično tlo.

Za poljoprivredne površine korišteno je izuzetno plodno zemljište bogato organskim materijama. Milijarde sićušnih mikroorganizama aktivno su razgrađivale te materije i pritom trošile kisik mnogo brže nego što su projektanti mogli pretpostaviti.

Biljke unutar kompleksa jednostavno nisu uspijevale nadoknaditi gubitke kisika procesom fotosinteze. Međutim, to je objašnjavalo samo dio problema. Drugi važan faktor bio je beton.

Ogromne količine građevinskog materijala unutar kompleksa nastavile su hemijski reagovati s okolinom. Tokom procesa karbonatizacije, beton je vezao ugljični dioksid i pretvarao ga u karbonate.

Tako su mikroorganizmi u zemljištu trošili kisik i stvarali ugljični dioksid, a taj gas se zatim vezivao u betonu i nestajao iz zraka. Zbog toga se očekivano povećanje njegove koncentracije nije događalo.

Prekršena pravila da bi eksperiment bio spašen

Kada je situacija izmakla kontroli, rukovodioci projekta morali su hitno reagovati i poduzeti drastične mjere. Kako bi spriječili ozbiljnije posljedice po zdravlje iscrpljenih učesnika, počeli su ubacivati kisik iz vanjskog svijeta.

Iako je time ozbiljno narušena osnovna ideja o potpunoj autonomnosti sistema, to je bio jedini način da se eksperiment nastavi.

Uprkos brojnim teškoćama i nepredvidivim okolnostima, prva grupa učesnika izdržala je predviđene dvije godine i konačno napustila stakleni kompleks u septembru 1993. godine.

Druga planirana misija počela je godinu kasnije, ali je trajala svega nekoliko mjeseci i neslavno završila zbog unutrašnjih organizacionih sukoba i smjene kompletnog rukovodstva.

 

Kompleks danas pripada Univerzitetu u Arizoni i koristi se kao istraživački centar u kojem se proučavaju klimatske promjene i ekologija zatvorenih prostora.

Na kraju je zaključak ovog neobičnog eksperimenta postao prilično jasan: stvaranje vještačkog svijeta mnogo je složenije i teže nego što su naučnici prvobitno zamišljali.

Čak i kada se čini da je svaka pojedinost pod strogom kontrolom, priroda uvijek može prirediti neočekivano i neugodno iznenađenje.

Biosphere 2 eksperiment kisik Dodajte Raport.ba među omiljene izvore na Googlu