Postala je jedna od najpotresnijih i najprepoznatljivijih fotografija svih vremena, ali svi su se pitali isto pitanje kada je fotograf Frank Fournier prvi put objavio svoje snimke iz jedne kolumbijske tragedije.
Još 1985. godine, erupcija vulkana Nevado del Ruiz pretvorila se u jednu od najstrašnijih prirodnih katastrofa u historiji, odnijela je više od 20.000 života.
Kombinacija smrtonosnih vulkanskih blatnih tokova, lošeg planiranja i izostanka evakuacijskih vježbi dovela je do toga da je ogroman broj ljudi u kolumbijskom gradu Armero i okolnim područjima ostao mrtav, nestao ili povrijeđen, piše Lad Bible.
Oči potpuno potamnjele, bila je uplašena i plakala
No tinejdžerka po imenu Omayra Sánchez Garzón postala je lice katastrofe nakon što ju je zabilježio Fournier. Na fotografiji se vidi njena glava iznad vode, dok su joj oči potpuno potamnjele.
U vodi je provela oko 60 sati, izgovarajući neke od svojih posljednjih, srceparajućih riječi prije nego što je na kraju preminula. Kasnije su zvaničnici zaključili da su uzrok smrti bili gangrena ili hipotermija.
Tokom svoje agonije bila je uplašena i plakala, a pred sam kraj, dok je još bila u vodi, počela je halucinirati i govorila da ne želi zakasniti u školu.
Naravno, prvi instinkt svakog fizički sposobnog čovjeka u blizini bio bi pokušaj spašavanja 13-godišnje djevojčice, ali spasioci nisu imali potrebnu opremu da je oslobode. Noge su joj bile zarobljene ispod ruševina kuće, a kasnije je ispod nje pronađeno i tijelo njene tetke, koja je i u smrti držala svoju nećakinju.
Zbog toga je Fournier, kada je snimio fotografiju tragedije, bio izložen velikoj količini kritika i osuda ljudi koji su se pitali zašto je uopće pomislio da fotografiše umjesto da uloži svaki napor da je spasi.
Međutim, kasnije je objasnio da to jednostavno nije bilo moguće i da je emotivna fotografija pomogla da se ukaže na propuste kolumbijske vlade u zaštiti ljudi koji su živjeli u blizini vulkana – bilo kroz evakuaciju ili bolje planiranje.
Ljudi i dalje smatraju ovu fotografiju uznemirujućom
Govoreći za BBC, Fournier se osvrnuo na pitanje koje su mu ljudi stalno postavljali nakon što su vidjeli fotografiju: „Zašto joj niste pomogli? Zašto je niste izvukli?“
Objasnio je da je bilo „nemoguće“ izvući je odatle te rekao da su se mnogi pitali da li je uopće trebao snimati fotografije, ali je branio svoju odluku.
Rekao je: "Podigla se velika buka – vodile su se televizijske rasprave o prirodi fotoreportera, o tome koliko je on ili ona poput lešinara. Ali osjećao sam da je priča važna i da je moram prenijeti. Bio sam zadovoljniji što je izazvala reakciju, bilo bi gore da ljude uopće nije bilo briga.
„Vrlo sam jasan u vezi s tim šta radim i kako to radim i trudim se da svoj posao obavljam s maksimalnom iskrenošću i integritetom. Vjerujem da je fotografija pomogla u prikupljanju novca iz cijelog svijeta kao pomoć i da je ukazala na neodgovornost i nedostatak hrabrosti državnih lidera.
Postojao je očigledan nedostatak liderstva. Nije bilo planova evakuacije, iako su naučnici unaprijed predvidjeli katastrofalne razmjere erupcije.
Ljudi i dalje smatraju ovu fotografiju uznemirujućom. To pokazuje trajnu snagu ove djevojčice. Imao sam sreću da mogu biti most koji je povezao ljude s njom. To je čarolija cijele priče.“