Tinitus i san su najgora moguća kombinacija, a neuronaučnici s Oxforda konačno su objasnili zašto se zujanje u ušima pogoršava baš onda kada pokušavate zaspati.
Taj subjektivni zvuk koji čujete samo vi, bilo da je riječ o šištanju, zujanju, kliktanju ili nekoj drugoj iritantnoj buci, može biti stalan ili se pojavljivati povremeno, često onda kada ga najmanje očekujete. Najnovija istraživanja neuronaučnika sa Univerziteta u Oxfordu otkrivaju potpuno novi pogled: mehanizmi koji upravljaju snom i tinitusom možda su mnogo dublje isprepleteni nego što se ranije vjerovalo, piše Science Alert.
Istraživači tvrde da između sna i tinitusa postoji duboka i fundamentalna veza. Linus Milinski iz Oksfordskog instituta za san i cirkadijalnu neuronauku, koji godinama proučava ove fenomene, rekao je da su ga „izvanredne paralele između sna i tinitusa“ natjerale da preispita dosadašnja saznanja.
San i tinitus dijele isti mehanizam u mozgu
Milinski objašnjava da se i san i tinitus oslanjaju na spontanu moždanu aktivnost. Razlika je u tome što je san prirodno i obnavljajuće stanje, dok je tinitus uznemirujući i iscrpljujući. Budući da i dalje ne postoji efikasan tretman za subjektivni tinitus, proučavanje ovih sličnosti moglo bi otvoriti vrata novim metodama liječenja.
Šta su tvorovi otkrili o vezi sna i tinitusa?
Ono što se godinama samo pretpostavljalo, sada je i naučno potvrđeno: velika većina ljudi s tinitusom pati i od poremećaja sna. Tim je 2022. godine objavio prvi veliki pregled koji je analizirao kako san utiče na tinitus i obrnuto. Pretpostavili su da spontani moždani talasi tokom dubokog ne-REM sna mogu privremeno potisnuti signale koji uzrokuju tinitus.
Da bi provjerili teoriju, istraživači su uradili eksperimente na tvorovima, čiji je slušni sistem vrlo sličan ljudskom. Rezultati su bili jasni: tvorovi s jačim tinitusom istovremeno su imali i teže poremećaje sna. Nakon izlaganja buci, problemi sa spavanjem i pojava tinitusa nastupali su paralelno što je prvi direktan dokaz povezanosti ova dva stanja.
Još zanimljivije, kod tvorova s tinitusom otkrivena je pretjerana moždana osjetljivost na zvuk. Ali, čim bi ušli u duboki ne-REM san, ta hiperaktivnost se smanjivala. Drugim riječima: dubok san može privremeno „ugasiti“ tinitus, koristeći iste neuralne puteve i dajući mozgu kratko olakšanje.
Šta ovo znači za ljude?
Za osobe koje žive s tinitusom, ovo istraživanje još uvijek ne donosi instant rješenje. Ipak, prvi put otvara uvid u moguću budućnost liječenja: razumijevanje kako mozak obrađuje zvuk tokom sna moglo bi biti ključ za terapije koje će iskoristiti „tišinu sna“ kao alat, a ne samo kao želju koja se teško ostvaruje svakog večernjeg pokušaja da zaspimo.