Adil Osmanović, jedan od osnivača Stranke demokratske akcije, dugogodišnji prvobitno zamjenik, a potom potpredsjednik SDA u intervjuu za Raport govorio je o razlozima nedolaska na 8. Kongres SDA, svojim stavovima o neophodnim promjenama u toj stranci , o posljedicama kritika koje je iznosio na sjednicama stranačkih organa…
Za jednog od najviših funkcionera SDA koji je godinama bio u zakonodavnim tijelima države BiH, entiteta FBiH, bio je u dva mandata potpredsjednik entiteta RS, zatim na ministarskim pozicijama, a da iza sebe nije ostavio nikakve afere, za razliku od mnogih drugih zvaničnika te stranke, Bakir Izetbegović je nedavno kazao da sam „Osmanović osjeća da nema podršku članstva SDA“. U intervjuu za Raport, Osmanović, koji još nije donio konačnu odluku o izlasku iz SDA, ali sudeći prema njegovim izjavama, evidentno je da je veoma blizu „izlaznih vrata iz SDA“, odgovara Izetbegoviću ko se uplašio tajnog glasanja na Kongresu i propitivanja povjerenja članstva.
Kongres ili konvencija
Gospodine Osmanoviću, nakon što niste prisustvovali prošlosedmičnom Kongresu Stranke demokratske akcije, a bili ste i kandidat za potpredsjednika, samo se nameće pitanje – ostajete li u SDA ili napuštate stranku u kojoj ste duže od tri decenije čiji ste jedan od osnivača?
Još nisam donio odluku. Sam moj nedolazak na Kongres Stranke demokratske akcije je pokazivanje jednog ogromnog nezadovoljstva zbog kršenja statuta SDA, pravila izbornog postupka i mnogih odluka koje su donijeli organi SDA. Svojim nedolaskom na Kongres htio sam skrenuti pažnju na to, da se s takvim načinom rada, koji do sada nije viđen u SDA, ne slažem i da na takav način protestujem. O tome, da li ostajem u SDA i da li ostajem u politici, javnost će biti pravovremeno obaviještena.
Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, u jednom intervjuu je kazao da smatra da ćete Vi napustiti SDA i da sami „osjećate da gubite podršku u SDA“.
Ako je i od predsjednika SDA , to je previše, da tek tako kaže: „Ja ne mislim da će neko ostati u SDA,“ a da pri tome ne učini nijedan potez da pokuša ljude zadržati. Jer, političari se vrednuju i mjere po iskustvu i po poslovima i rezultatima koje su radili i ostvarili.
Ja ne znam odakle Izetbegoviću teza da ja imam osjećaj, kako on kaže, da sam počeo gubiti podršku unutar Stranke demokratske akcije.
Zato ću podsjetiti na činjenicu da smo mi na sjednici Predsjedništva SDA prije donošenja odluke o održavanju Kongresa jako dugo i ozbiljno raspravljali o tome da li ćemo održati Kongres ili Konvenciju. Zna se da se na Kongresu biraju novi članovi svih organa stranke, a da se Konvencijom samo produžava mandat predsjedniku, potpredsjednicima i članovima ostalih organa.
Ja sam bio jedan od najvećih zagovornika da se održi Kongres. Rekao sam da ne vidim nijedan razlog zašto bismo održali Konvenciju umjesto Kongresa, jer konvencije se održavaju kada niste u mogućnosti da organizujete Kongres i obezbijedite dolazak delegata. Organizovanje Konvencije umjesto Kongresa je uobičajeno za predratno, ratno ili neko vanredno stanje.
Neodržavanje Kongresa, ovo je bila moja doslovna diskusija, bio bi prvi pokazatelj slabosti SDA nakon općih izbora, a neodržavanje Kongresa bio bi prvi pokazatelj vaše slabosti predsjedniče SDA i toga da se nečega pribojavate. Prema tome, da sam ja imao osjećaj da gubim ugled, podršku unutar SDA, naravno da bih ja bio za Konvenciju, jer konvencija je ta koja produžava i moj mandat i ja bih to objeručke prihvatio kada bih gledao svoj lični interes. Ali, ja sam uvijek gledao i gledam opći interes, i bio sam eksplicitno za održavanje Kongresa, što je u konačnici i odlučeno.
Jeste li se zbog takvog stava možda našli u svojevrsnoj nemilosti rukovodstva stranke, u kojem ste kao potpredsjednik i sami bili, ali u smislu pokušaja da se spriječi Vaša kandidatura za novi mandat potpredsjednika.
Kada je donesena odluka da se ide na kongres, a ne na Konvenciju, onda je počelo to bahato ponašanje. U Regionalni odbor SDA-Doboj kojem ja pripadam, a kojem su susjedne opštine odakle je trebao da bude u to vrijeme potencijalni kandidat za predsjednika Stranke gospodin Mehmedović, na jedan grub i bahat način uvedeno je povjereništvo.
Simptomatično je da nikada ranije povjereništva nisu uvođena nakon odluke o održavanju kongresa. A, ta povjereništva i u nekoliko gradskih odbora i općinskih organizacija uvedena su samo da se uzmu pečati. I došli su ljudi i uzeli pečate, a kao rezultat toga ja prvi put nisam dobio kandidaturu Regionalnog odbora kojem pripadam, nego su je dobili ljudi koji su uzeli pečat, a koji su daleko po 200 kilometara od Doboja i stavili su sebe za kandidata za potpredsjednika stranke i u Doboju i u Regionalnom odboru. Nikada se ranije desilo da nisam dobio kandidaturu od moje baze.
Kako ste Vi reagirali na takve odluke?
Meni je palo teško to kada sam došao na sjednicu Predsjedništva SDA u julu ove godine i kada je bez bilo kakvih dodatnih informacija rečeno da uvodimo povjereništvo u Regionalni odbor Doboj, gradsku organizaciju Doboj i u još nekoliko organizacija. Vodila se rasprava oko tri-četiri sata. Ja sam tražio odgovore na pitanja zbog čega se to radi. Pravdali su to navodnim slabim izbornim rezultatima, a ja sam rekao da su analize u pogledu izbornih rezultata bile i na Predsjedništvu stranke i na Glavnom odboru i doneseni su zaključci.
To je urađeno samo da se oduzme pečat da bi bila onemogućena kandidatura nekih ljudi, a da bi neki ljudi dobili kandidaturu. Samo general Refik Lendo i ja smo glasali protiv, bilo je sedam suzdržanih članova Predsjedništva i vidio sam po ljudima da su mnogi gledali pred sebe, nisu me mogli pogledati u oči, tolika je to nepravda. I ja sam tada bio pogođen. I ja od tada nisam htio izlaziti u javnost s tim, ali ja od tada nikada nisam došao ni na sjednicu Predsjedništva, niti na Kolegij, niti na Glavni odbor, i naravno, nisam došao ni na Kongres SDA.
Nema kontakta sa Izetbegovićem
Jeste li razgovarali s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem uoči ili nakon Kongresa. Je li bilo reakcija gospodina Izetbegovića nakon Vaših kritika zbog diskvalifikacije iz izborne utrke za predsjednika SDA Šemsudina Mehmedovića?
Nismo kontaktirali. Zadnji moj razgovor s predsjednikom Izetbegovićem bio je nakon nesretnog slučaja s mojim bratićem koji je stradao kao nastavnik u osnovnoj školi u Lukavcu, tada je nazvao pitao za zdravlje bratića, kako s odvija liječenje i nakon toga mi se više nismo čuli (juni 2023, op.a.).
Pogotovo se nismo čuli nakon što sam dao izjave da ovo što rade Predsjedništvo i Glavni odbor SDA, da je to kršenje Statuta i pravila izbornog postupka. Nismo se čuli ni na sam dan održavanja Kongresa, niti poslije Kongresa. Smatram da je predsjednik Stranke demokratske akcije imao obavezu da svakog kandidata kojeg on predloži za potpredsjednika Stranke pita da li prihvata kandidaturu, on to nije učinio. Mene da je nazvao i da je pitao da li prihvatam kandidaturu, ja bih rekao „u ovakvoj situaciji ne prihvatam“.
Vi ste na prošlosedmičnom Kongresu bili jedan od kandidata za potpredsjednika SDA. Neki smatraju da ste Vašim nedolaskom sami sebe diskvalificirali.
Prije svega, kao kandidat sam prošao proceduru koja je propisana Statutom SDA i ispunio sam uvjete da budem jedan od kandidata za potpredsjednika SDA. Prema Statutu, konačnu listu, prijedlog kandidata za potpredsjednike predlaže novoizabrani predsjednik SDA. Očekivao sam da će Bakir Izetbegović kao novoizabrani predsjednik SDA i na ovom kongresu, kao na svakom prethodnom, ovaj put listu s 25 imena svesti na nekih 15-16 imena, do čega nije došlo, nego se glasalo sa liste sa 24 imena, jer je u međuvremenu Safet Softić odustao od kandidature. Sam moj nedolazak na Kongres bila je jasna poruka da ja uopće ne želim biti kandidat za potpredsjednika SDA nakon takvog jednog grubog kršenja Statuta, pravila izbornog postupka i svega onog što se izdešavalo u samoj pripremi za održavanje kongresa. Prema tome, ja nisam imao nikakvu ni nadu, ni želju, da budem potpredsjednik stranke.
Na Kongresu je saopćeno kako je svaki od kandidata za potpredsjednika tražio da ima posmatrača tokom brojanja glasova za tu funkciju što samo po sebi govori o stepenu nepovjerenja koji vlada u SDA. Jeste li Vi imali posmatrača?
Već sam rekao da nisam ni očekivao da ću se naći na konačnoj listi za potpredsjednike koju je trebao predložiti predsjednik SDA. Da me je predsjednik nazvao, ja bih rekao da ne prihvatam. Nisam se miješao u izbore na Kongresu, niti sam znao da se može predložiti posmatrač, niti sam imao bilo koga od posmatrača da nadgleda brojanje glasova.
Kako komentirate izbor i listu devet novih potpredsjednika SDA izabranih na Kongresu?
Kada posmatram sada s ove distance dešavanja prije odluke o održavanju Kongresa, simptomatično je da su osim mene za održavanje Kongresa, a ne Konvencije nedvosmisleno, eksplicitno, bili Šefik Džaferović, Refik Lendo, Safet Softić.
Interesantno je da niti Šefik Džaferović, niti Refik Lendo, niti Safet Softić koji je doduše odustao na samom Kongresu od kandidature, niti ja, niko od nas nije izabran za potpredsjednika SDA.
Da li je to slučajno, da li je to namjerno, ne znam, ali očigledno je da se takve slučajnosti ne dešavaju kada je u pitanju SDA. Ostavit ću da o tome krajnji sud da bosanskohercegovačka javnost.
Ne znam da li je predsjednik SDA imao osjećaj da on gubi podršku kada je u pitanju članstvo SDA, zato što je eksplicitno bio za konvenciju. On je bio protiv održavanja Kongresa. I možda je upravo nas koji smo bili za Kongres smatrao nekim, da kažem, nedobronamjernim ljudima kada je u pitanju njegova pozicija predsjednika SDA.
Jer, poslije toga, sva buduća strategija je bila da niko ne dobije dovoljan broj kandidatura da bude kandidat za predsjednika, izuzev aktuelnog predsjednika SDA.
U čemu se prema Vašoj ocjeni kriju pravi razlozi da na Kongresu SDA samo Izetbegović bude kandidat i kako komentirate neke ocjene da je Mehmedović bio kandidat za predsjednika, da bi ipak pobijedio Izetbegović?
Očigledno je da se Izetbegović pribojavao tajnog glasanja i očigledno je da se pribojavao rezultata provjere povjerenja članstva na taj način kada je u pitanju pozicija predsjednika SDA. Pa, mi smo doživjeli kao nikada do sada da Glavni odbor SDA mijenja pravila izbornog postupka u kojem je navedeno, a i u Statutu je navedeno eksplicitno: „Predsjednik stranke demokratske akcije se bira tajnim glasanjem.
U pravilima izbornog postupka je navedeno da za sve funkcije koje se biraju na Kongresu mora biti više kandidata od broja koji se bira. Stoga se može konstatovati da su Statut i pravila izbornog postupka najgrublje prekršena. U tome je ogromnu nestatutarnu i neprofesionalnu ulogu odigrala Izborna komisija SDA, koja je gospodinu Mehmedoviću poništila oko 14 kandidatura i svela ga na osam kandidatura kako ne bi mogao biti kandidat za predsjednika.
Također, u pravilima izbornog postupka stoji da Kongres može birati predsjednika SDA aklamacijom, odnosno javno, ali odluka o tome mora biti donesena konsenzusom, jednoglasno. Glavni odbor je i to promijenio. Čak je stavljeno da Kongres može donijeti odluku da se predsjednik SDA bira javno i da se odluka donosi prostom većinom prisutnih. Vidjeli smo da je bilo nekih sedam-osam delegata protiv toga da se aklamacijom bira predsjednik.
Da je bilo po ranijim, prvobitnim pravilima izbornog postupka, išlo bi se na tajno glasanje i predsjednik SDA bi mogao da provjeri na određen način i svoj autoritet i svoj ugled u samom članstvu.
Kakva je poruka poslana predsjedniku SDA, ako od devet potpredsjednika SDA koji su bili u starom sazivu, a koje je predložio 2019. godine Izetbegović, njih šest ne dobije podršku. Stava sam da je to veća poruka predsjedniku stranke, nego tim kandidatima. Teško je komentirati nešto hipotetički, ali rezultati izbora za potpredsjednike SDA pokazali su da niko ne može biti siguran kada se tajno glasa. Prema tome, samo izbjegavanje tajnog glasanja pokazuje da je bila jedna ogromna nesigurnost i zato smatram da je i Izetbegović izbjegavao na svaki mogući način tajno glasanje.
Poslana je loša poruka
Smatrate li da će se način izbora predsjednika SDA viđen na posljednjem Kongresu postati praksa?
Ovo što je sad urađeno s izmjenom dokumenata SDA , ogroman je korak unazad, jer je Statut SDA zaista bio demokratski i mogli smo se ponositi, naročito s odredbom o tajnom glasanju čak i u odnosu na neke stranke u Evropskoj uniji. Sada je poslana poruka i nižim organizacijama stranke, da ako predsjednik Stranke može biti biran aklamacijom, i na nižem nivou mogu uvesti praksu jednog kandidata i bojim se, ako se već krenulo ovim putem, da će biti nastavljena dalja devastacija Statuta i pravila izbornog postupka da se maltene uvede i telefonsko glasanje.
Mnogim kadrovima SDA koji su napustili stranku, pa progovorili o razlozima, spočitava se zbog čega su godinama šutjeli i zašto prije nisu govorili. Poznato je da ste Vi i ranije, naročito nakon smrti Sulejmana Tihića, bivšeg predsjednika SDA, imali određene probleme i nesuglasice zbog Vaših otvorenih stavova i kritika na organima stranke. Jeste li Vi ikada ranije razmišljali da napustite SDA?
Naravno da sam i ranije imao kritičkih stavova, koje sam iznosio prevashodno na Kolegiju SDA, kojeg čini devet potpredsjednika, predsjednik stranke, generalni sekretar i predsjednik Glavnog odbora.
Na tim sjednicama sam iznosio veliki broj kritika na određene pojave koje su bile direktno vezane za kadrove Stranke demokratske akcije ili su se mogli vezati za određene poteze koje je povukla SDA.
Pokušavao sam, kao lojalan član SDA da na organima stranke pokušam popraviti ovakvo stanje.
Kako je Izetbegović prihvatao Vaše kritike na dešavanja u stranci i u vezi s potezima SDA?
Pa, ja sam najmanje dva puta nakon Kolegija SDA dobio poruku od predsjednika SDA da dođem sutra kod njega na kafu. I kada bih došao kod njega on bi mi između ostalog rekao: “Znate šta Osmanoviću, ona tema koju ste pokrenuli, ona je preširoka, ona nije za onaj skup, ako imate nešto da kažete, to trebate meni u četiri oka reći“. Ja sam tada rekao: „Vidite predsjedniče, ako je Kolegij stranke preširok skup, ako ja ne mogu na Kolegiju SDA, što bi mi kazali, otvoriti dušu, iznijeti one stvari koje treba popraviti, onda ja ne vidim gdje to mogu. Ne mogu to raditi po kafanama. Prema tome, Bakir Izetbegović ne voli kritiku, on ne voli čuti kritiku, to su mnogi vidjeli i onda svaka buduća diskusija kako na Kolegiju tako na Predsjedništvu stranke, ljudi su vidjeli da valja prilagoditi diskusiju njegovom uhu.
A, to je da ona ne bude kritična, a bez toga nema politike. Bez kritike nema ozbiljnog vođenja države. Vi morate lideru skrenuti pažnju na neke stvari, na neke procese koje treba popraviti.
Jeste li imali podršku stranačkih kolega u organima SDA?
Ono što je vrlo otužno, rekao bih, ono zbog čega sam počeo politički sažalijevati svoje kolege, to je zbog situacija kada svi sjednemo nasamo, uz kafu, pričamo o ovim stvarima koje ja pričam, a kad se uđe na sjednicu nekog organa, onda svi zašute i to je problem.
Ja sam o ovome govorio, na ovome insistirao, ali u zadnje tri-četiri godine sam vidio da od toga nema nikakve fajde nažalost, da se to ne može popraviti. Zato sam bio zašutio o nekim stvarima i htio sam na ovakav način, na Kongresu da skrenem pažnju da ovo ovako nije dobro. Da li će moje kolegice i kolege to shvatiti, da li će pokrenuti neki drugi da se te stvari poprave ne znam, ali ovo nije dobro.
Ovakvo nešto se nije dešavalo ni u vrijeme rahmetli Alije Izetbegovića, ni u vrijeme rahmetli Sulejmana Tihića. Ovako se ne može raditi u SDA. Ovdje ima dosta jednoumlja, ima dosta autokratije i ja smatram da ne mogu u punom kapacitetu iznijeti, izraziti svoje političke stavove i mišljenje kada je u pitanju takav način vođenja stranke. Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović nikada sebi nije dozvolio da bude jedini kandidat na Kongresu. Ako je iko bio neprikosnoveni autoritet u SDA, to je rahmetli Alija Izetbegović, a to sebi nikada nije dozvolio.
Nije on to radio radi sebe, nego je radio da pošalje poruku. Ja sam očekivao da će i Bakir Izetbegović tako postupati.
Rekao je da je njemu ovo po svoj prilici posljednji mandat i upravo zato je trebao da pošalje poruku budućim generacijama da ne dozvoliti autokratiju, nemojte dozvoliti da neko bude sam kandidat za neku poziciju.
Uz Izetbegoviću najavu da je trenutni njegov mandat na čelu SDA vjerovatno i posljednji, počela se spominjati i mogućnost da na čelu SDA bude žena. Mnogi su u tome prepoznali moguću najavu da bi nakon Izetbegovića na čelo SDA mogla doći njegova supruga Sebija Izetbegović. Kako to komentirate?
Ja nikada ne bih te stvari svodio na personalne, ono što treba uraditi, ali sumnjam da će se to uraditi s ovakvim načinom vođenja stranke, to je da treba vratiti Statut SDA na prijašnje stanje prije promjena, također i pravila izbornog postupka. Na čelu SDA može biti svaki dugogodišnji član SDA, nije bitno da li je muško ili je žensko, ali naravno da bude više kandidata i da se urade takvi demokratski dokumenti da bude više kandidata i onaj ko pobijedi, nije važno je li muško ili žensko.
Teško je izostaviti pitanje o utjecaju Sebije Izetbegović na dešavanja u stranci, naročito na kadroviranje, ali i na najznačajnije procese koje je vodila SDA. Je li Vaš status u SDA zavisio od toga u kakvim ste odnosima s gospođom Izetbegović?
Ja upućujem kritike u onom momentu i prema institucijama i osobama kada vidim da se neke stvari mogu popraviti. O tome sam govorio na sjednicama Kolegija SDA . Nije se naišlo na razumijevanje. Ja ne mogu prihvatiti da predsjednik SDA ne vodi stranku u punom kapacitetu, da neko na njega ima utjecaj. Ja njega gledam kao predsjednika i u njemu hoću da vidim da on u punom kapacitetu vodi SDA. Prema tome, sve ostalo, ja ne želim da se upuštam, šta, kako, to je njegovo, on je izabran za predsjednika i od njega sam očekivao i očekujem da u punom kapacitetu vodi SDA. Čak sam jednom i rekao da i ja imam suprugu i mnogi imaju supruge, ali kada su u pitanju integritet i pri vođenju stranke i donošenju odluka, zna se gdje je linija. To sam mnogo puta rekao na Kolegiju.
Šta bi radili da nije SNSD-a
Kuda ide SDA ovakva kava jeste, s kadrovima opterećenim krivičnim prijavama, presudama…
Dokle god prioritet bude da se biraju podobni i lojalni a ne sposobni, odgovorni i principijelni, naravno da će svaka organizacija, pa tako i SDA biti u padu. Ja u budućnosti ne očekujem neke ozbiljne politike koje mogu doći od SDA. Gledao sam barem ove posljednje četiri godine, nema tu nikakve inicijative, nema tu više nikakve ideje, što je rekao uvaženi profesor Šaćir Filandra, da nije SNSD-a ne znam šta bi radile probosanske stranke. Ne treba se baviti samo SNSD-om, morate imati svoje inicijative, svoje ideje, Kada je predsjednik SDA organizovao neki sastanak ? Trebate razgovarati, okupljati lideri…
Ne vidim da se to radi i rekao sam da će ozbiljni, slobodnomisleći i principijelni ljudi sve više izlaziti iz SDA.
Jer, kad vidite da vaša ideja, vaša kritika, ne da ne nailazi na razumijevanje, nego vrlo često nailazi na osudu, onda će mnogi reći ja nemam ovdje šta tražiti.
Mi u SDA smo imali zaključak Predsjedništva SDA dok je rahmetli Sulejman Tihić bio na čelu stranke, kada neko tužilaštvo podigne optužnicu protiv nekog visokog funkcionera SDA, i kad se potvrdi ta optužnica on je bio u obavezi da podnese ostavku . I radi sebe i i radi stranke, i radi države i radi pravosuđa. Upravo da pravosuđe može na neovisan, profesionalan način, bez bilo kakvih pritisaka završiti istragu. Ukoliko se dokaže i ako bude oslobađajuća presuda, onda se može komotno i slobodno kritikovati i tužilac i oni koji su to radili. Ali, ako vi počnete kritikovati dok je to još u toku istraga ili suđenje, to je pritisak na pravosuđe. Kako ćete očekivati da i Milorad Dodik ne kaže i „protiv mene je montirana politička optužnica", onda će i drugi isto reći. Institucija moraju da rade profesionalno i nepristrasno. Na politici je da kroz Predstavnički dom BiH i zakonodavna tijela donose zakone koji će ići u pravcu jačanja tih nezavisnih pravosudnih institucija. Ako se desi da kadar SDA ima potvrđenu optužnicu ili presudu, on bi morao napraviti korak nazad, a SDA samo tako može naprijed.
Koji je to po Vašem mišljenju najveći propust i nedostatak u djelovanju SDA posljednjih godina?
Najveći nedostatak je taj što se SDA nije dovoljno fokusirala na izgradnji državnih institucija, nego se vrlo često kao i Dodik fokusirala na pozicije po principu „dajte meni, ubacite ovog tamo, onog ovamo“ , a to neminovno dovodi do narušavanja institucija. I na to sam ukazivao. Mi se svi moramo fokusirati barem kada je u pitanju probosanska politika da se jačaju državne institucije i država. Šta mislite kako bi se Dodik ponašao da ima u svojim rukama, bez obzira što govori, ovakvu državu Bosnu i Hercegovinu. Ideja države BiH u periodu 1992-1995. je pobijedila. Mi smo čuvali državu, sad je treba graditi, treba imati umne, sposobne ljudi koji će izgraditi profesionalne institucije koje će se boriti za vladavinu prava, institucije kojih će se bojati kriminalci i hohštapleri, a ne institucije koje ćemo prilagođavati sebi i svojim poslovima. I tu smo izgubili ogroman vremenski period.
