Na svjetlom osvijetljenim stepenicama mračne gotičke crkve stoji mlada žena pred mikrofonom. Pored nje, muškarac prebire sporu melodiju na gitari. Na stolicama i kamenom popločanju ispred njih velika publika sjedi u tihom iščekivanju. S obližnjeg balkona, rublje se njiše na sparnom kalabrijskom povjetarcu, piše Guardian.
Gitara ubrzava, a žena izgovara niz drhtavih tonova, ozbiljnih poput poziva mujezina. U rukama drži ručni bubanj i udara ritam koji podiže publiku na noge. Ljudi hrle naprijed, udaraju petama o tlo i vrte se oko trga dok pjevanje jača, a bubanj dobija dublji, neumorni ritam. Počinje festival Sustarìa.
„Sustarìa je riječ iz dijalekta Lagoa,“ kaže Kristina Muto, koja je suosnovala festival u ljeto 2020. godine. „To znači kreativni nemir, nešto što ti ne da mira.”
Festival koji vraća život u sela
Lago je selo na vrhu brda u provinciji Kozenca, s pogledom na Mediteran. Okruženo je maslinjacima i malim parcelama na kojima porodice uzgajaju smokve, kestene i lokalne žitarice. Kristina i Danijele rođeni su i odrasli u ovom sivom kamenom mjestu, srednjovjekovnoj ispostavi Lombardskog kraljevstva. Iako osjećaj ponosa prema selu lebdi u zraku, malo mještana koje srećem živi ovdje tokom cijele godine. Poput mnogih mladih iz južne Italije, otišli su u potrazi za boljim mogućnostima.
Kristina kaže da je u takvoj situaciji nastao festival Sustarìa:
„Trend iseljavanja je dug i bolan, ali ljudi još uvijek žive ovdje i postoje zajednice koje uprkos svemu uspijevaju. Ako se više ljudi vrati ili ostane, stvari će se popraviti.“
Festivalom želi istaknuti privlačnost kulturne i agrarne prošlosti Kalabrije.
Tarantela – ples poljskih radnika i naslijeđe kolonizacija
Pošto je agrikultura stoljećima oblikovala ekonomiju Kalabrije, mnoge tradicije vuku korijen iz te prošlosti. Ples koji je izbio prve noći bio je tarantela, s prepoznatljivim brzim koracima i udarcima petama.
„To je ples poljskih radnika,“ objašnjava Kristina. „Neki vjeruju da je nastao kao način da se ‘iznoji’ otrov pauka tokom žetve. Drugi vjeruju da su umorni radnici plesali samo nogama, sve dok tempo nije postao brži i pokreti složeniji.“
Pjevanje te večeri otkrivalo je bogatu i burnu historiju regije: Grke, Rimljane, Bizantince, Normane, Arape, Lombarde i Burbonce koji su je osvajali. Narodne pjesme bile su pune grčkih tonova i arapskih melodija, pravi mediteranski spoj.
Večera pored vodopada – Kalabrija na tanjiru
Nakon koncerta, publika odlazi do poljane pored malog vodopada na rubu Lagoa, gdje se služe tradicionalna jela: rosamarina – riblja verzija nduje, poznata kao “kalabrijski kavijar”, prženi cvjetovi tikvica, crveni luk Tropea te pecorino crotonese, ovčiji sir iz pokrajine Krotona.
Za stolom razgovaram s Klaudijom i njenim mužem Albertom, organizatorima festivala. Klaudija, rodom iz Lagoa, vratila se nakon karijere u aeronautici da vodi B&B Agriturismo Cupiglione. Smješten u šumi nekoliko kilometara od sela, objekat su osnovali njeni roditelji kao restoran s sobama. Nakon renoviranja 2023. godine, postao je pansion s 7 soba (dvokrevetne od 40 €). Od otvaranja je ugostio stotine posjetilaca, pola Italijana, pola stranaca.
Smještaj tokom festivala lako se pronađe, organizatori nude i sobe u svojim domovima svima koji se jave preko društvenih mreža. Osim toga, dostupni su i B&B poput Cupiglione i A Casa di Ely (dvokrevetne od 60 €).
Zampogna – drevna gajda koju je cijenio i car Neron
Sljedećeg popodneva ponovo odlazim na livadu gdje se služe aperitivi. Kristina objašnjava rast festivala:
„U početku su dolazili samo mještani, ali sada dolaze ljudi iz cijele Italije, pa čak i iz inostranstva. Svake godine nas je sve više.“
Erika je iz Londona, studira u Cirihu. Došao je i na festival Felici & Conflenti, koji se održava krajem jula u selu Conflenti, i posvećen je očuvanju stare muzike i tradicije. Ovaj festival postoji već 11 godina, sa zimskim i ljetnim izdanjem.
„Zahvaljujući njihovom radu i istraživanju, instrumenti koji su gotovo nestali, poput zampogne (italijanske gajde), ponovo oživljavaju,“ kaže Kristina.
Fiumefreddo Bruzio – jedno od najljepših sela Italije
Fiumefreddo Bruzi je zvanično jedno od “najljepših sela Italije”. Smješteno je na zapadnim padinama Apenina, s pogledom na vijugavu obalu Tirenskog mora. Njegove uske, vijugave ulice omeđene su niskim kamenom kućama od lokalnog sivog kamena.
„Zimi je još ljepše,“ kaže Kristina. „Zrak je hladniji i sve izgleda jasnije. Zimi je ovdje potpuno drugačiji svijet, ali to većina ljudi nikad ne vidi, jer posjećuju samo ljeti.”
Dok sunce zalazi, bend počinje postavljati opremu za večernji nastup. Konobar donosi tanjir hljeba i maslina kuća časti.
„Zimi je tiše, ali nikad prazno. Skoro kao ljeti samo autentičnije. A gostoprimstvo je uvijek isto. Ljudi su uvijek dočekani raširenih ruku.”