Drugo ovogodišnje izdanje "Književnog kornera" počelo je 27. avgusta u Centru kulture i mladih Općine Centar Sarajevo sa večeri mlade poezije na kojem je publika imala priliku čuti pjesnikinje i pjesnike Iman Duvnjaković, Dejana Tešića, Malika Pašića, Aminu Bulić, Srđana Sekulića, Luku Boškovića, kao i poeziju Dženite Zaklan, koju je čitao Luka Bošković.
Sedmicu dana kasnije upriličen je razgovor sa bosanskohercegovačkim piscem, publicistom i profesorom filozofije Samedinom Kadićem.
Dozvoljeno je postavljati pitanja i propitivati sve
Do kraja septembra, tačnije 24., razgovaraju sa pjesnikom, dramskim piscem i kompozitorom Miroslavom Piljom. U oktobru u "Književnom korneru" gostuju Borivoje Simiće i Emsura Hamzić, u novembru Andrea Lešić i Darko Habazin, a za decembar su planirali razgovore sa Nadijom Rebronja i Fatimom Jamaković-Čorambegić.
Goran Vrhunc, Vildana Bratić i Elvis Ljajić stoje iza "Književnog kornera" i već gotovo dvije i po godine organiziraju književne razgovore sa autoricama i autorima i što je već izraslo u prepoznatljiv događaj.
Književnik Elvis Ljajić za Raport je govorio o tome kako su došli na ideju za ovaj projekt, gdje je mjesto knjige u današnjem svijetu...
"Ovi razgovori su originalno Goranova ideja, a proistekla je iz potrebe za redovnim i kontinuiranim književnim okupljanjima, posebno jer je pandemija korone ugasila nemali broj događaja ovakvog tipa. Nekako nam se učinilo potrebnom postojanje mjesta i prostora u kojem bi se razgovaralo o književnosti a trudimo se da svaki Korner bude svojevrsna proslava pisanja, ali i čitanja", kaže nam Ljajić.
Osim raznovrsnosti gostiju, što je svakako nešto što jeste kvalitet "Kornera", kontinuitet ovih razgovora nešto na što smo ponosni. Četrdeset sedam razgovora, dva puta mjesečno već treću godinu je poduhvat zbog kojeg sam i lično ponosan i na Gorana i na Vildanu Bratić, našu grafičku dizajnericu.
Koliko publika u Sarajevu prepoznaje ovaj i uopće književne događaje?
Vjerujem da su oni koji stvaraju književnost i oni koji je čitaju zainteresirani za događaje na kojima će se okupiti njima slični, sa kojima dijele ljubav i strast prema pisanju i čitanju. Razgovori o književnosti nisu spektakularni događaji sami po sebi, (uz rijetke izuzetke) ne privlače previše pažnje javnosti, ali su važni i za zajednicu i pojedinca – zajednici da je podsjeti da nas još nešto okuplja osim dijeljenog fizičkog prostora, pojedincu da ga podsjeti da je dozvoljeno postavljati pitanja i propitivati sve, uključujući i književnost.
Pripovijedanje je jedna od osnovnih ljudskih potreba
Gdje je knjiga danas u vremenu kada sve ključa i kada politika sve gura u drugi plan?
Književnost nikad nije bila najvažnija tema u svijetu, ali je uvijek bila tema i jedan od načina artikulisanja stvarnosti, anticipacije, iznalaženja načina da se kaže i ostane zabilježeno da je kazano ono što se u datom trenutku nije smjelo reći. Naravno da se ne može porediti važnost govorenja o genocidu u Gazi sa govom o knjigama ili čak sveukupnom književnošću koja je nastala na planeti od njenog postanka, ali to ne znači da se o književnosti ne treba govoriti ili da se i književnošću ne treba boriti protiv tišine ili saučesništva u istrebljenju jednog naroda. A zatrpanost lokalnim političkim figurama je prilično jednostavno riješiti – ako prestanemo čitati vijesti o njima, prestat će biti vijest.
Književnost se i dalje čita, književnost se neprestano piše. Pripovijedanje je jedna od osnovnih ljudskih potreba i za budućnost (naše) književnosti se ne treba brinuti, posebno sudeći po (mladim) gostima "Književnog kornera".