Postoji tajna veza između naše kože i naših crijeva, naročito kad je riječ o prehrambenim alergijama. Zbog razloga koje naučnici još uvijek nisu u potpunosti shvatili, hronične kožne bolesti poput ekcema povezane su s alergijama na hranu. Tako, dok je prevalencija alergija na hranu kod djece samo oko osam posto, ona se penje na čak 30 posto kod djece s ekcemom. Naučnici su otkrili i da, u nekim slučajevima, ekcem prethodi prehrambenim alergijama. No, sada je nova studija, provedena na Medicinskom fakultetu Univerziteta Yale i objavljena u časopisu Science Immunology, donijela novu tezu o ovoj vezi: u ispitivanju provedenom na miševima pokazalo se da oštećenja kože mogu biti okidač za prehrambene alergije.
Promjena u načinu razmišljanja
Radeći s miševima koji su imali različite vrste oštećenja kože, uključujući ogrebotine, porezotine i oštećenja izazvana UV zračenjem, naučnici su otkrili da je uvođenje novih proteina iz hrane u crijeva hranjenjem putem sonde istodobno kad je prisutno oštećenje kože izazvalo pojavu novih alergija na hranu kod životinja. Hrana je morala biti nova za životinje, to jest nisu razvijali alergiju na hranu koju su već ranije jele. A uvođenje alergena, tvari koja uzrokuje alergijsku reakciju, trebalo se dogoditi unutar nekoliko sati od trenutka kad je nastalo oštećenje kože. Hrana koja je uvođena idućeg dana pokazala se sigurnom.
"Prije ovog otkrića, nije bilo jasno mogu li te dvije stvari koje se događaju toliko daleko jedna od druge u tijelu biti povezane tako da kroz imunološki sistem izazovu alergiju. To je promjena u načinu razmišljanja, da se te stvari ne moraju nužno odvijati na istom mjestu u tijelu. Sada trebamo istražiti kako ti različiti organski sistemi međusobno komuniciraju", rekao je voditelj studije dr. Daniel Waizman s Univerziteta Kalifornija u San Francisku.
Osovina koža - crijeva
Neki su naučnici nagađali da alergeni možda ulaze u tijelo kroz oštećenu i upaljenu kožu i, ako se nakon toga pojede hrana koja sadrži te iste alergene, to može dovesti do razvoja alergije koja može završiti s po život opasnom anafilaksom. No, ta ideja se nije činila vjerojatnom dr. Anni Eisenstein, profesorici dermatologije, i dr. Andrew Wangu, profesoru interne medicine koji su u vrijeme kad je započeta studija imali malu djecu kojoj su tek počinjali uvoditi krutu hranu.
"Anna i ja smo razgovarali o tom konceptu i složili smo se da naša djeca ne bi voljela mazati hranu po upaljenoj i oštećenoj koži jer to boli"m šaljivo je konstatirao dr Wang dodajući da su se, stoga, pitali postoji li neki drugi način na koji imunološki sistem može "upamtiti" nešto što ste pojeli kao opasno.