Naučnici su izvijestili o iznenađujućem otkriću: otapanje morskog leda na Arktiku dramatično je usporilo u posljednjih 20 godina, bez statistički značajnog smanjenja površine od 2005. godine. Ovaj fenomen se događa uprkos kontinuiranom rastu emisija ugljika i sve većem zadržavanju topline u atmosferi.
Istraživači vjeruju da su prirodne varijacije u oceanskim strujama, koje ograničavaju dotok tople vode u Arktik, vjerovatno uravnotežile utjecaj globalnog zatopljenja. Međutim, upozoravaju da je riječ o privremenom predahu te da će se otapanje vrlo vjerovatno ponovno ubrzati, i to otprilike dvostruko brže od dugoročnog prosjeka, u narednih pet do deset godina.
Privremeni predah, a ne oporavak
Ovi nalazi ne znače da se arktički morski led oporavlja. Površina leda u septembru, kada doseže svoj godišnji minimum, prepolovila se od 1979. godine, otkad postoje satelitska mjerenja. Klimatska kriza ostaje „nedvosmisleno stvarna“, naglašavaju naučnici, a potreba za hitnim djelovanjem kako bi se izbjegle najgore posljedice ostaje nepromijenjena.
Smatra se da je uzrok usporavanja višedecenijske fluktuacije struja u Atlantskom i Tihom oceanu. Unatoč tome, očekuje se da će Arktik kasnije u ovom stoljeću ostati bez leda, što će ugroziti ljude i divlje životinje u regiji te dodatno pojačati globalno zagrijavanje.
Dr. Mark England, koji je vodio studiju, rekao je: „Iznenađujuće je, kada se trenutno raspravlja o tome ubrzava li se globalno zagrijavanje, da mi govorimo o usporavanju.“
„Dobra vijest je da su prije 10 do 15 godina, kada se gubitak morskog leda ubrzavao, neki ljudi govorili o Arktiku bez leda prije 2020. godine. Ali sada se [prirodna] varijabilnost prebacila na uglavnom poništavanje gubitka morskog leda. To nam je kupilo malo više vremena, ali to je privremeni predah – kada završi, to neće biti dobra vijest“, dodao je.
Potvrda u podacima i modelima
Istraživanje, objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters, koristilo je dva različita skupa podataka o razini arktičkog morskog leda od 1979. do danas, a usporavanje je zabilježeno u svim mjesecima. Klimatski modeli pokazuju da ovakvi događaji nisu iznimno rijetki i da bi se trebali dogoditi nekoliko puta tokom stoljeća. Važno je napomenuti da sve simulacije pokazuju kako se nakon usporavanja gubitak leda ponovno ubrzava.
Profesorica Julienne Stroeve sa University College London istaknula je: „Znamo da klimatski zapisi, bilo da se radi o globalnim temperaturama ili morskom ledu, mogu ostati isti nekoliko godina zaredom kao rezultat unutrašnje klimatske varijabilnosti.“ Njena analiza pokazuje da se za svaku tonu emitovanog CO₂ gubi oko 2,5 kvadratnih metara septembarskog leda.
Profesor Andrew Shepherd sa Univerziteta Northumbria dodaje ključan podatak: „Znamo da se arktički morski ledeni pokrov također stanjuje, pa čak i ako se površina ne smanjuje, volumen se i dalje smanjuje. Naši podaci pokazuju da se od 2010. prosječna debljina u novembru smanjila za 0,6 cm godišnje.“
„Klimatska kriza i dalje je stvarna“
Slično usporavanje zabilježeno je i kod porasta globalne temperature nakon velikog El Niña 1998. godine, što je nazvano „pauzom“, no nakon toga uslijedio je nagli porast. Planet je i tokom te pauze nastavio akumulirati toplinu.
England odbacuje svaku pomisao da ovo usporavanje dovodi u pitanje stvarnost klimatskih promjena. „Klimatske promjene su nedvosmisleno stvarne, uzrokovane ljudskim djelovanjem i nastavljaju predstavljati ozbiljne prijetnje. Temeljna nauka i hitnost klimatskih akcija ostaju nepromijenjene“, zaključio je