Otrov škorpiona možda zvuči zastrašujuće, ali u njemu bi se mogao skrivati ključ za nove, učinkovitije terapije protiv nekih od najtežih bolesti današnjice.
Na naučnoj konferenciji FAPESP Week France predstavljeni su preliminarni rezultati istraživanja koji sugerišu da bi otrov amazonskog škorpiona vrste Brotheas amazonicus mogao imati značajan terapeutski potencijal u liječenju raka dojke.
U kontekstu globalnog starenja stanovništva, sve veće izloženosti zagađivačima i narušenih ekosistema, raste broj slučajeva raka, demencije i drugih hroničnih bolesti. U potrazi za novim terapijskim rješenjima, naučnici se sve češće okreću netipičnim izvorima – pa čak i otrovima škorpiona.
Geni otrova preneseni u „fabrike proteina“
Istraživači iz Brazila koriste inovativne metode kako bi što brže identificirali potencijalno korisne molekule. Umjesto da čekaju ekstrakciju prirodnih tvari u malim količinama, oni ubacuju gene od interesa u „fabrike“ – organizme koji te gene zatim masovno proizvode.
Za stvaranje tih proteina koriste kvasac vrste Komagataella pastoris kao biološku tvornicu. Ovaj organizam omogućava proizvodnju velikih količina proteina, što značajno ubrzava istraživanja i otvara vrata za daljnja testiranja.
Molekula iz škorpiona djeluje poput kemoterapije
Jedna od molekula koje su naučnici identificirali nazvana je BamazScplp1, a nalazi se u otrovu amazonskog škorpiona. Prema riječima farmakologinje Eliane Candiani Arantes sa Univerziteta u São Paulu, ta molekula pokazuje sličnosti s već poznatim molekulama iz otrova drugih škorpiona koje djeluju protiv ćelija raka dojke.
„Uspjeli smo identificirati molekulu u ovoj vrsti amazonskog škorpiona koja je slična onima u otrovima drugih škorpiona i koja djeluje protiv ćelija raka dojke“, objasnila je Arantes.
BamazScplp1 potiče nekrozu, odnosno programiranu smrt ćelija raka, što rezultira njihovim pucanjem i uništenjem – na sličan način kao što to čine klasični kemoterapijski lijekovi, prenosi Science Alert.
Otrov iz prirode, lijek budućnosti?
Ovo istraživanje još je u ranoj fazi, ali pokazuje potencijal heterologne ekspresije – biotehnološkog procesa kojim se geni iz jednog organizma prenose u drugi kako bi se proizvodile ciljane tvari. Ova tehnika omogućava naučnicima da u laboratoriju istraže biološki aktivne molekule, testiraju različite mutacije i razvijaju potencijalne lijekove.
Uz molekulu iz škorpiona, ista metoda već je omogućila izolaciju tvari iz zmijskog otrova koja potiče rast krvnih žila, kao i komponentu iz krvi stoke s mogućom primjenom u regeneraciji tkiva.
„Taj faktor rasta potiče stvaranje novih krvnih žila, uz mogućnost širenja na industrijsku razinu, jer se može dobiti putem heterologne ekspresije“, dodaje Arantes.
Istraživanja poput ovog pokazuju da priroda još uvijek krije brojne terapeutski korisne tvari – ali i da je njihov opstanak ugrožen sve bržim uništavanjem okoliša.
Otrov škorpiona možda zvuči zastrašujuće, ali u njemu bi se mogao skrivati ključ za nove, učinkovitije terapije protiv nekih od najtežih bolesti današnjice. Ako naučnici nastave uspješno koristiti moderne biotehnološke alate i ujedno sačuvaju biološku raznolikost, prirodni svijet mogao bi postati neiscrpna apoteka za budućnost čovječanstva.