Izotopska analiza otkrila je porijeklo osoba sahranjenih na groblju u srednjovjekovnom Vilniusu u Litvaniji. Pokazalo se da su stigle iz krajeva udaljenih više stotina kilometara te da su bile kršćani, što je neočekivano za posljednju pagansku državu u Evropi.
Dok je ostatak kontinenta prelazio na kršćanstvo, Litvanija je zvanično ostala paganska sve do 1387. godine, kada je prihvatila katoličanstvo.
Ipak, dugo nije bilo jasno u kojoj je mjeri stanovništvo Litvanije ostalo pagansko ili prešlo na kršćanstvo, kao ni koliko je ljudi doseljavalo iz šireg kršćanskog svijeta.
Koristeći izotopsku analizu ljudskih ostataka s groblja iz 13. i 14. stoljeća u Ulici Bokšto, u starom dijelu Vilniusa, međunarodni tim istraživača otkrio je da su neki od najranijih kršćana sahranjenih na tom mjestu vjerovatno stigli iz područja nekadašnje Kijevske Rusije, koje obuhvata dijelove današnje zapadne Ukrajine i južne Poljske.
Arheološki dokazi, uključujući ukrase u bizantijskom stilu, križeve, brojanice i uvezenu pogrebnu opremu, već dugo ukazuju na veze s rutenskim i bizantijskim svijetom.
Novi rezultati izotopske analize sada pružaju direktnu biološku potvrdu da su migracije imale važnu ulogu u formiranju najranijih kršćanskih zajednica u Vilniusu.
„Arheolozi su dugo vjerovali da je zajednica Civitas Ruthenica uključivala doseljenike iz rutenskih zemalja. Izotopski podaci sada pružaju direktan dokaz da su barem neke osobe sahranjene u Bokštu stigle iz krajeva daleko od Litvanije“, objasnio je dr. Rytis Jonaitis s Litvanskog instituta za historiju, jedan od voditelja dugogodišnjih arheoloških istraživanja na ovom groblju.
Žene su uglavnom bile lokalnog porijekla
Studija je također pokazala da je, za razliku od muškaraca, većina žena sahranjenih na groblju bila lokalnog porijekla, iz područja Vilniusa.
To ukazuje na zajednicu oblikovanu migracijama i mješovitim brakovima. Nalazi sugerišu da su lokalne žene možda prihvatile kršćanstvo kroz kontakte i brakove s muškarcima koji su doselili iz pravoslavnih zemalja.
Kombinovanjem dokaza iz pogrebnih predmeta, običaja sahranjivanja i izotopskih analiza, istraživači mogu rekonstruisati ne samo odakle su pojedinci dolazili nego i kako su se uklapali u društvo srednjovjekovnog Vilniusa.
Nalazi podržavaju tvrdnju da su srednjovjekovni gradovi bili oblikovani migracijama, kulturnim susretima i prilagođavanjem različitih zajednica.
„Ljudski ostaci čuvaju izuzetne informacije o kretanju ljudi, ishrani i društvenim odnosima koje nije moguće otkriti samo klasičnim arheološkim metodama. Kombinovanjem arheoloških i historijskih istraživanja s izotopskom analizom različitih tkiva ljudskih ostataka, prvi put možemo direktno identificirati osobe koje su se doselile u srednjovjekovni Vilnius tokom najranijeg perioda razvoja grada“, rekla je prva autorica studije, profesorica Giedrė Motuzaitė Matuzevičiūtė s Historijskog fakulteta Univerziteta u Vilniusu i Litvanskog instituta za historiju.
Dodala je da istraživanje pokazuje kako je Vilnius od samog početka svoje historije bio veoma raznolik i međunarodno povezan grad.
Zašto su ljudi dolazili u Vilnius?
Otkriće otvara i šira pitanja o migracijama u srednjovjekovnoj Evropi.
Dolazak ljudi u Vilnius mogao je biti povezan s političkim vezama između Litvanije i rutenskih teritorija, trgovačkim prilikama, vjerskom mobilnošću ili raseljavanjem izazvanim pandemijom Crne smrti, odnosno kuge, koja je sredinom 14. stoljeća opustošila veliki dio Evrope.
Pojam Ruteni kroz historiju se koristio kao opći naziv za različite istočnoslavenske zajednice, iako nije postojao jedinstven slavenski narod koji je sam sebe nazivao tim imenom.