Astronomi su otkrili 11 neočekivano hladnih oblaka vodika koji se skrivaju unutar pregrijanih turbulencija Fermijevih mjehura. Ovo zapanjujuće otkriće uspoređuju s pronalaskom kockica leda usred vulkana, piše Science Alert.
Fermijevi mjehuri su dva golema režnja iznimno energetskog plina koji se protežu 25.000 svjetlosnih godina iznad i ispod diska Mliječne staze, dosežući ukupnu visinu od 50.000 svjetlosnih godina. Ove misteriozne strukture, otkrivene 2010. godine pomoću svemirskog teleskopa Fermi po kojem su i dobile ime, nastale su kao posljedica snažne galaktičke erupcije, vjerojatno iz središnje crne rupe naše galaksije. Kroz svemir jure brzinom od nekoliko miliona kilometara na sat.
Koristeći jedinstvene mogućnosti teleskopa Green Bank (GBT), astronomi su proveli dosad najdublje radio-istraživanje Fermijevih mjehura. Ovo istraživanje, dvostruko osjetljivije od prethodnih, otkrilo je 11 relativno hladnih oblaka neutralnog vodika smještenih unutar ovog ekstremnog okruženja.
Kockice leda u vulkanu
Mliječna staza dom je mnogim ekstremnim okruženjima, a Fermijevi mjehuri spadaju među najintenzivnije. Temperatura plazme u njima doseže oko milion Kelvina (približno 999.730 Celzijevih stepeni), zbog čega je otkriće oblaka vodika koji su najmanje 100 puta hladniji, s temperaturom od oko 10.000 Kelvina, pravo iznenađenje. Andrew Fox, astronom i suautor studije, slikovito je opisao otkriće kao "pronalazak kockica leda u vulkanu".
Galaktička zagonetka
Ovo otkriće postavlja temeljnu galaktičku zagonetku. "Nismo znali da hladni plin može opstati u ovim ekstremnim uvjetima. To dovodi u pitanje naše dosadašnje razumijevanje načina na koji galaksije recikliraju i izbacuju materiju", ističe Rongmon Bordoloi, astrofizičar i voditelj istraživanja.
Otkriveni oblaci vodika razlikuju se po masi i veličini. Njihova procijenjena starost od nekoliko miliona godina podudara se s neovisnom procjenom starosti samih Fermijevih mjehura. Time se osporavaju drugi modeli koji su sugerirali da bi mjehuri mogli biti stari i desetcima miliona godina. "Da su Fermijevi mjehuri stari 10 miliona godina ili više, ovi oblaci jednostavno ne bi mogli postojati", pojašnjava Bordoloi.
Nošeni galaktičkim vjetrom
Procijenjena starost oblaka sugerira da ih je u visine Fermijevih mjehura odnio takozvani nuklearni vjetar, snažan izljev materije iz jezgre Mliječne staze. Taj vjetar, koji se kreće brzinom od stotina kilometara u sekundi, ključan je za kruženje mase i energije kroz galaksiju. Jay Lockman, suautor studije, pojasnio je važnost oblaka jednostavnom analogijom: "Kao što na Zemlji ne vidimo vjetar, već samo oblake koje on pokreće, tako ni u svemiru ne vidimo vrući galaktički vjetar, ali možemo detektirati hladne oblake koje on nosi sa sobom".
Otkriće koje mijenja razumijevanje svemira
Poput oblaka na Zemlji, i ovi su kozmički oblaci prolazni, s procijenjenim životnim vijekom do osam miliona godina, što je tek treptaj oka u galaktičkim razmjerima. Moguće je da su nastali fragmentacijom većeg oblaka ili kondenzacijom iz okolne vruće plazme. Ovo istraživanje ima univerzalne implikacije. Otkriće hladnih oblaka vodika unutar haotičnih Fermijevih mjehura ne samo da je važno za Mliječnu stazu, već pomaže i u poboljšanju modela evolucije galaksija, mijenjajući način na koji astronomi razumiju kruženje materije i energije diljem svemira.