Ono što se smatralo beznačajnim bakrenim šilom sada se pokazalo kao revolucionaran alat, najranija poznata rotacijska metalna bušilica, stara više od pet hiljada godina.
Predmet o kojem je riječ iskopan je još 1920-ih godina na groblju u Badariju, u Gornjem Egiptu, a od tada se čuva u Muzeju arheologije i antropologije Univerziteta u Cambridgeu. Dug svega 63 milimetra i težak oko 1,5 grama, u muzejskim zapisima bio je opisan tek kao „malo bakreno šilo, s kožnim remenom omotanim oko njega“.
Gotovo cijelo stoljeće ovaj artefakt je prolazio nezapaženo, sve dok ga tim istraživača sa Univerziteta Newcastle i Akademije likovnih umjetnosti u Beču nije ponovo uzeo u ruke.
Tragovi koji su promijenili sve
Pod detaljnim uvećanjem, naučnici su uočili tragove koji nisu odgovarali običnom šilu. Na površini metala vidljive su fine pruge, zaobljeni rubovi i blaga zakrivljenost na radnom vrhu, sve karakteristike koje upućuju na rotacijsko kretanje, a ne na jednostavno probijanje materijala.
Dodatno otkriće bilo je i šest zavojnica izuzetno krhke kože omotane oko predmeta. Istraživači vjeruju da je riječ o ostatku tetive luka, što jasno ukazuje na upotrebu tzv. lučne bušilice, alata kod kojeg se tetiva pomjera naprijed-nazad kako bi se osovina brzo okretala.
Takva tehnologija omogućava znatno brže i preciznije bušenje u drvetu, kamenu ili perlama u odnosu na ručno guranje ili uvrtanje alata.
Tehnologija ispred svog vremena
Lučne bušilice poznate su iz kasnijih perioda egipatske historije, ali ovo otkriće pokazuje da su Egipćani takvu tehnologiju koristili već u predinastičkom periodu, krajem četvrtog milenija prije nove ere – više od dvije hiljade godina ranije nego što se do sada pretpostavljalo.
To znači da su egipatski zanatlije savladali pouzdano rotacijsko bušenje mnogo prije nego što su nastali neki od najpoznatijih artefakata njihove civilizacije.
Šta kažu stručnjaci?
Glavni autor istraživanja, dr. Martin Odler, gostujući saradnik na Školi za historiju, klasične studije i arheologiju Univerziteta Newcastle, ističe širi značaj otkrića:
„Stari Egipćani poznati su po kamenim hramovima, oslikanim grobnicama i blistavom nakitu, ali iza tih dostignuća stajale su praktične, svakodnevne tehnologije koje rijetko preživljavaju u arheološkim zapisima. Jedna od najvažnijih bila je bušilica, alat koji je omogućio izradu namještaja, perli i ukrasa.“
Dodaje da nova analiza pruža snažne dokaze da je upravo ovaj predmet korišten kao lučna bušilica, daleko efikasnija od jednostavnih ručnih alata.
Neobičan metal i tragovi trgovačkih mreža
Tim je proveo i hemijsku analizu pomoću prijenosne rendgenske fluorescencije (pXRF), koja je otkrila da predmet nije izrađen od običnog bakra.
Koautor istraživanja Jiří Kmošek objasnio je sastav legure:
„Bušilica sadrži arsen i nikal, uz značajne količine olova i srebra. Takva kombinacija daje tvrđi i vizuelno prepoznatljiv metal u odnosu na čisti bakar.“
Prema njegovim riječima, prisustvo srebra i olova moglo bi ukazivati na namjerne metalurške izbore, ali i na šire mreže razmjene materijala i znanja koje su povezivale Egipat s drugim dijelovima istočnog Mediterana već u četvrtom mileniju prije nove ere.
Velika otkrića ponekad su već u muzeju
Ovo istraživanje još jednom potvrđuje da revolucionarna otkrića ne moraju uvijek dolaziti s novih iskopavanja. Ponekad se nalaze pred našim očima, skrivena u muzejskim zbirkama, čekajući da ih neko pogleda drugim očima.
Mali komad bakra iz Badarija tako je postao ključni dokaz da su drevni Egipćani bili tehnološki daleko napredniji nego što smo im to do sada priznavali.