Jedno od najpoznatijih umjetničkih djela u historiji, Vitruvijev čovjek Leonarda da Vincija, krije tajnu koja je zbunjivala naučnike i historičare više od pet stoljeća. Novo istraživanje londonskog stomatologa otkrilo je da je genijalni renesansni umjetnik možda koristio napredan geometrijski omjer koji nije bio službeno poznat sve do 19. stoljeća. Ovo otkriće baca novo svjetlo na matematički genij slavnog italijanskog slikara i naučnika.
Da Vincijev Vitruvijev čovjek skriva matematičku tajnu staru više od 500 godina
Leonardo da Vinci, poznat po svom izuzetnom razumijevanju matematike, anatomije i proporcija, možda je bio mnogo ispred vremena u kojem je živio.
Prema novom istraživanju, da Vinci je u svom legendarnom crtežu Vitruvijev čovjek iz 1490. godine koristio matematički omjer koji naučnici nisu formalno definisali sve do početka 20. stoljeća. Autor teorije je londonski stomatolog Rory Mac Sweeny, koji vjeruje da je napokon riješio tajnu jedne od najanaliziranijih i najzagonetnijih umjetnina u historiji.
Skriveni trag u najpoznatijem crtežu svijeta
Mac Sweeny tvrdi da je otkrio ključni detalj koji se stoljećima “krivio pred našim očima” – jednakostranični trokut smješten u području između nogu Vitruvijevog čovjeka. Upravo taj geometrijski oblik, kaže, objašnjava zašto je da Vinci odabrao tačno određene proporcije za ruke i noge.
Vitruvijev čovjek je bio inspirisan spisima rimskog arhitekte Vitruvija, koji je tvrdio da se savršeno ljudsko tijelo može upisati unutar kruga i kvadrata. Da Vincijev crtež to prikazuje kroz dvije poze – jednu s rukama raširenim i nogama skupljenim unutar kvadrata, i drugu s podignutim rukama i raširenim nogama unutar kruga.
Dugo se vjerovalo da je da Vinci koristio zlatni rez, ali mjerenja nikada nisu savršeno odgovarala toj teoriji.
Ključ otkrića: jednakostranični trokut i tajanstveni omjer 1,633
Prema Mac Sweenyju, rješenje geometrijske zagonetke skriva se u jednakostraničnom trokutu koji se, kako je i sam Leonardo zapisao, formira između nogu kada čovjek stoji u određenom položaju.
“Ako raširiš noge i podigneš ruke dovoljno visoko da vrhovi prstiju dotaknu liniju vrha glave... prostor između nogu bit će jednakostranični trokut,” zapisao je Leonardo da Vinci.
Kada je Mac Sweeny matematički izračunao taj trokut, ustanovio je da omjer između širine raširenih nogu i visine pupka iznosi oko 1,64 do 1,65 – vrlo blizu tetraedarskom omjeru 1,633, koji opisuje optimalan način na koji se kugle mogu gusto složiti u prostoru. Taj omjer je službeno definisan tek 1917. godine.
Od ljudske čeljusti do univerzalne geometrije
Mac Sweeny objašnjava da je isti omjer 1,633 poznat i u stomatologiji još od 1864. godine, kroz koncept Bonwillovog trokuta, koji opisuje optimalni položaj čeljusnih zglobova i zuba za pravilnu funkciju žvakanja.
On smatra da to nije slučajnost: kao što se kristali, minerali i biološki sistemi u prirodi spontano organizuju prema geometrijskim zakonitostima koji maksimiziraju efikasnost, tako i ljudska anatomija slijedi slične obrasce.
“Ako se tetraedarski omjer ponavlja kroz ljudsko tijelo, to je zato što se naša anatomija razvila prema geometrijskim principima koji upravljaju prostornom organizacijom svemira,” objašnjava Mac Sweeny.
Drugim riječima, da Vinci je možda nesvjesno otkrio univerzalni matematički princip koji povezuje strukturu ljudskog tijela s osnovnim zakonima prirode.
Da Vinci kao intuitivni matematički genij
Mac Sweeny u svom radu piše da se “isti geometrijski odnosi koji se pojavljuju u kristalnim strukturama, biološkim arhitekturama i Fullerovim koordinatnim sistemima” mogu pronaći i u ljudskim proporcijama koje je da Vinci prikazao.
“To sugerira da je Leonardo intuitivno razumio temeljne istine o matematičkoj prirodi stvarnosti,” zaključuje Mac Sweeny.
Njegovo otkriće, objavljeno u časopisu Journal of Mathematics and the Arts, izazvalo je veliko interesovanje u naučnim i umjetničkim krugovima, iako se stručnjaci još nisu jednoglasno izjasnili o njegovim tvrdnjama.
Tajna između nogu Vitruvijevog čovjeka
Činjenica da je da Vinci u svojim bilješkama izričito spomenuo jednakostranični trokut daje dodatnu težinu ovoj teoriji. Iako su stoljećima historičari umjetnosti raspravljali o simbolici i proporcijama Vitruvijevog čovjeka, Mac Sweenyjevo otkriće moglo bi biti najbliže rješenje jedne od najvećih umjetničkih zagonetki svih vremena.