Dugogodišnja kreativna partnerstva često stoje iza nekih od najboljih filmova i serija, a u svijetu televizije malo ih je toliko kultnih i utjecajnih kao saradnja scenariste i producenta Vincea Gilligana te glumca Bryana Cranstona. Njihova najpoznatija saradnja je, naravno, serija Breaking Bad, jedna od najhvaljenijih televizijskih drama svih vremena.
No, godinama prije nego što je ta serija redefinisala granice televizijskog pripovijedanja, njihovi kreativni putevi prvi put su se susreli u jednoj sasvim drugačijoj priči. Dok je Gilligan sticao iskustvo kao scenarista na seriji Dosjei X (The X-Files), a Cranston još uvijek bio prepoznatljiv po komičnim ulogama, jedna epizoda ih je spojila na način koji će tiho, ali snažno utjecati na njihove karijere i postaviti temelje za nadolazeću eru tzv. „prestižne televizije“.
Vince Gilligan priključio se autorskom timu Dosjea X u drugoj sezoni i brzo se istakao kao autor nekih od najmaštovitijih i najnapetijih epizoda. Jedna od najupečatljivijih bila je "Drive" iz šeste sezone, triler koji je mitologiju o vanzemaljcima privremeno stavio po strani i usmjerio se na čisti ljudski užas.
Radnja prati Patricka Crumpa (Cranston), čovjeka koji doživi saobraćajnu nesreću uzrokovanu tajanstvenim neurološkim stanjem. Ako prestane voziti prema zapadu, pritisak u njegovoj glavi postat će smrtonosan. Slijedi očajnička utrka s vremenom u kojoj Crump otima automobil i prisiljava agenta Muldera (David Duchovny) da vozi bez zaustavljanja kroz pustinju, testirajući granice fizičke i psihičke izdržljivosti.
Uspjeh epizode velikim dijelom zavisio je o Cranstonovoj izvedbi, budući da veći dio priče provodi na zadnjem sjedištu automobila, glumeći nasuprot Duchovnyju u klaustrofobičnim krupnim kadrovima. Bila je to jedna od onih uloga iz snova koje gostujućim glumcima omogućuju da se istaknu, slojevita, zahtjevna i emocionalno nabijena.
Cranston je briljirao, vješto prelazeći između bijesa, zbunjenosti, očaja i trenutaka dirljive ranjivosti. Gilligan je kasnije izjavio kako ga je upravo ta izvedba uvjerila u Cranstonovu sposobnost da i naizgled neugodnom liku udahne bolnu ljudskost, vještina koja će se pokazati ključnom godinama kasnije, kada je birao glumce za svoju novu seriju.
Kada je Vince Gilligan počeo razvijati Breaking Bad, znao je da će najveći izazov biti pronaći glumca koji može uvjerljivo utjeloviti Waltera Whitea, čovjeka koji se postepeno transformiše iz povučenog srednjoškolskog profesora hemije u hladnokrvnog i nepredvidivog narko-bosa.
Producenti su isprva bili protiv Gilliganovog prijedloga da tu ulogu dodijeli Bryanu Cranstonu, kojeg su još uvijek povezivali s komedijama (poput serije Malcolm u sredini), no on ih je uspio uvjeriti pokazavši im upravo epizodu "Drive".
Gilligan je u Cranstonovom liku Patricka Crumpa vidio ono što je tražio za Waltera Whitea, sposobnost da negativac istovremeno bude i ranjiv, da ga publika ne može potpuno mrziti, koliko god moralno sumnjive bile njegove odluke. U obje uloge Cranston je donio rijetku kombinaciju prijetnje i saosjećanja, natjeravši gledaoce da ostanu emocionalno vezani uz likove i kada oni prelaze granice prihvatljivog.
Danas, s odmakom, epizoda "Drive" djeluje kao nesvjesna audicija za Breaking Bad ali upravo je Gilligan prepoznao da se iz jednokratne gostujuće uloge može razviti jedna od najlegendarnijih glumačkih transformacija u istoriji televizije.
Nevjerovatno je kako se jedan od najvažnijih trenutaka u televizijskoj historiji može svesti na jednu jedinu epizodu. Ono što je počelo kao napeti, samostalni triler, postalo je iskra koja je zapalila jedno od najuspješnijih kreativnih partnerstava moderne televizije. Gilligan je u Cranstonu prepoznao nešto što su drugi previdjeli, a Cranston je iskoristio priliku da potpuno redefiniše svoju karijeru i zajedno sa scenaristom stvori jednu od najcjenjenijih serija svih vremena.