Tinejdžer, sahranjen u Italiji prije nekoliko stotina godina, razvio je neobičan smaragdni sjaj, nešto što se gotovo nikada ne vidi na ljudskim ostacima.
Sada je tajna tog neobičnog obojenja napokon otkrivena.
Naučnici tvrde da ovo otkriće potpuno mijenja razumijevanje uloge određenih materijala u procesu očuvanja tijela.
Ključ se, kako navode stručnjaci, krije u bakrenom sanduku u kojem je mladić bio sahranjen.
Bakar je, zahvaljujući svojim antimikrobnim svojstvima, pomogao očuvanju i mekih i tvrdih tkiva tijela.
No, ujedno je reagovao s kiselinama koje su se oslobodile tokom raspadanja, korodirajući metal i stvarajući spojeve koji su hemijski reagovali s kostima.
Tokom vremena, bakreni joni su zamijenili kalcij u skeletu, učvrstivši kosti, ali i obojivši ih u različite nijanse smaragda.
Neobičan slučaj iz Bolonje
Mumificirani ostaci tinejdžera starog između 12 i 14 godina otkriveni su 1987. godine u podrumu antičke vile u Bolonji, na sjeveru Italije.
Bio je sahranjen u bakrenom sanduku, a skelet je bio gotovo potpun, nedostajala su samo stopala.
Otkriće je bilo izuzetno, jer je tijelo, osim lijeve noge, bilo potpuno zeleno, od kože do kostiju.
Od tada se mumija pažljivo čuva na Univerzitetu u Bolonji, a sada su istraživači napokon rasvijetlili okolnosti koje su dovele do njenog neobičnog izgleda.
Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da je dječak umro između 1617. i 1814. godine, navela je Annamaria Alabiso, konzervatorska naučnica s Univerziteta Roma Tor Vergata.
Analize nisu otkrile znakove bolesti ni povreda, pa uzrok smrti ostaje nepoznat.
Sačuvana koža bila je prekrivena blijedozelenim slojem sličnim onom koji se razvija na bakarnim ili bronzanim statuama.
„Ovo potpuno mijenja naš pogled na ulogu teških metala, njihovi efekti na očuvanje tijela su mnogo složeniji nego što se ranije mislilo,“ rekla je Alabiso za New Scientist.
Sanduk, bakar i proces očuvanja
Istraživači smatraju da je dno sanduka s vremenom puklo, što je omogućilo da tečnosti iscure.
Tijelo je tada ostalo u hladnom, suhom prostoru s malo kiseonika, što je dodatno usporilo raspadanje.
Vjeruje se da su se stopala odvojila i nestala upravo kada je sanduk popucao.
„Raditi na ovim jedinstvenim ljudskim ostacima bilo je vrlo emotivno iskustvo,“ dodala je Alabiso.
U članku objavljenom u časopisu Journal of Cultural Heritage, tim je napisao:
„Zelena mumija iz Bolonje rezultat je jedinstvene kombinacije faktora okoline, niske temperature, ograničene količine kisika i biocidnog djelovanja bakra, što je zajedno omogućilo ovu neobičnu mumifikaciju.“
Slični slučajevi su ranije zabilježeni, poput mumificirane ruke novorođenčeta koja je držala bakarni novčić, no, bolonjski tinejdžer je do sada najpotpunija „zelena mumija“ pronađena u svijetu.
Kako bakar uzrokuje mumifikaciju?
Naučnici su ranije otkrili neobične ostatke bebe stare 150 godina, gotovo potpuno skeletizirane, osim jedne mumificirane ruke.
Analiza je pokazala da je dijete bilo sahranjeno držeći bakreni novčić, koji je zaštitio obližnja tkiva od raspadanja.
„Bakar često uzrokuje površinsku zelenu boju na ljudskim ostacima,“ navode autori studije.
„Rastvorljivi bakarni spojevi mogu prodrijeti u meka tkiva i kosti.“
Dijelovi tijela najbliži bakru pokazali su zeleno obojenje i očuvanu kožu, dok su nivo bakra u tim tkivima bio nekoliko stotina puta viši od prosjeka.
Iako je bakar ključan za neke ljudske enzime, poznat je i po antimikrobnim svojstvima, zbog čega se koristi kao fungicid i baktericid već stoljećima.
Istraživači vjeruju da je slučaj „zelene mumije“ prvi dokumentovani primjer bakrom izazvane prirodne mumifikacije.