Naučnici su otkrili mumificirane ostatke geparda u pećinama na sjeveru Saudijske Arabije.
Ostaci datiraju od prije oko 130 godina pa sve do više od 1.800 godina.
Istraživači su iskopali sedam mumija, zajedno s kostima još 54 geparda, na lokalitetu u blizini grada Arar.
Mumifikacija sprječava raspadanje jer čuva tijela mrtvih životinja. Egipatske mumije su najpoznatije, ali do mumifikacije može doći i prirodnim putem, na primjer u glečerskom ledu, pustinjskom pijesku ili u močvarnom blatu.
Istraživači nisu sigurni kako su ovi gepardi tačno mumificirani, ali suhi uvjeti u pećinama i stabilna temperatura mogli su igrati važnu ulogu, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Komunikacije: Zemlja i životna sredina.
Još uvijek nije jasno zašto je u pećinama pronađen toliki broj geparda. Jedna od pretpostavki jeste da je riječ o skrovištu u kojem su ženke rađale i odgajale mladunce.
Naučnici su ranije otkrili rijetke mumificirane ostatke drugih velikih mačaka, uključujući mladunče sabljozube mačke u Rusiji.
Očuvanje velikih sisara u ovakvom stanju izuzetno je rijetko. Osim odgovarajućeg okruženja, tijelo mora izbjeći da postane plijen lešinara poput ptica i hijena.
„Pronaći ovako netaknute dokaze o gepardima koji su davno živjeli u ovom dijelu svijeta potpuno je bez presedana“, izjavio je autor studije Ahmed Boug iz Nacionalnog centra za divlje životinje u Saudijskoj Arabiji.
Gepardi su nekada nastanjivali veći dio Afrike i dijelove Azije, ali danas žive na svega devet posto svog nekadašnjeg staništa i decenijama nisu viđeni na Arapskom poluostrvu. Razlozi za to su, između ostalog, gubitak staništa, neregulirani lov i nedostatak plijena.
Po prvi put kod prirodno mumificiranih velikih mačaka, naučnici su mogli analizirati i gene geparda. Otkrili su da su pronađeni ostaci najsličniji današnjim gepardima iz Azije i sjeverozapadne Afrike. Ovi podaci mogli bi pomoći budućim naporima za ponovno naseljavanje geparda u područja gdje više ne žive.