Eskalacija rata u Ukrajini bila bi katastrofa koja bi uglavnom zadesila ukrajinski narod, ali bi se posljedice rata proširile daleko izvan Ukrajine te mogle bi iznova napisati pravila evropske sigurnosti, piše Majda Ruge za Ecfr.eu. To bi oslabilo globalne sigurnosne institucije koje su već ionako krhke. Unatoč zabrinjavajućoj sklonosti invaziji na svoje susjede, Rusija je i dalje centralna u sistemu UN-a, a posebno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC). Sveobuhvatni rat u Evropi bi u velikoj mjeri paralizirao UN, kao što je to bilo tokom većeg dijela hladnog rata.
No, takva paraliza nije kraj mirotvorstva. Zapadne države će zbog krize dati imperativ pitanjima u kojima je Rusija koristila svoje članstvo u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda da osujeti napore za izgradnju mira i stabilizaciju. Situacija u Bosni i Hercegovini je dobar primjer za to.
Ruska igra u BiH
Vijeće sigurnosti UN-a planira preispitati situaciju u BiH u novembru ove godine. Članovi institucije glasat će o godišnjem produženju EUFOR-a Althea, vojne misije EU zadužene za održavanje mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Rusija drži veto na raspoređivanje 600 vojnika EUFOR-a stacioniranih u Bosni – male i neugrožene misije koja se većinom sastoji od mađarskih, austrijskih i turskih vojnika, a kojoj nedostaje osoblje i oprema za zaštitu granica Bosne. Budući da je Rusija svjesna slabosti EUFOR-a, nije zainteresirana za okončanje misije. Umjesto toga, koristila je svoj veto na mandat EUFOR-a kako bi dobila ustupke koji su oslabili američke i evropske političke inicijative u Bosni. Ove inicijative osmišljene su kako bi podržale ustavne reforme zemlje i dale joj priliku za djelovanje u vanjskoj politici, što je potrebno za napredak prema članstvu u NATO-u i EU.
Iz komentara ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova na konferenciji za novinare u Moskvi s njemačkim kolegom 18. januara 2022., može se zaključiti da Rusija namjerava koristiti UNSC za ostvarivanje svojih ciljeva. Iako je rasprava bila usredotočena na Ukrajinu, Lavrov je eksplicitno spomenuo BiH. Naglasio je da je u interesu Rusije da međunarodni akteri postignu konsenzus u svim svojim odlukama o budućnosti te zemlje. Implicitno je mislio na izbor Berlina da zaobiđe odobrenje Vijeća sigurnosti i zanemari rusko protivljenje nedavnom imenovanju njemačkog političara Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika za Bosnu, institucionalnog čuvara Daytonskog mirovnog sporazuma. Moskva namjerava potpuno zatvoriti Ured visokog predstavnika (OHR) i gorljivo se protivila ovom imenovanju. Strahuje da će ojačana verzija institucije ponovno dobiti ulogu u zaštiti suvereniteta BiH i podržavanju ustavnih reformi koje su potrebne za pristupanje Europskoj uniji i NATO-u.
Iz tog je razloga Rusija zaprijetila da će staviti veto na obnovu EUFOR-a Althea na sastanku UNSC-a u novembru prošle godine. Moskva je uspjela eliminirati sve reference na OHR i spriječiti da se Schmidt osobno pojavi kako bi predstavio svoj izvještaj. U izvještaju se upozorava na najtežu egzistencijalnu prijetnju s kojom se BiH suočava od završetka rata u BiH 1995. godine.
Ambicije i taktike
Ponašanje Rusije prema BiH govori o njezinim ambicijama i taktikama, kao i o želji da smanji utjecaj Zapada i potkopa zapadne političke projekte izvan bivšeg sovjetskog prostora. Rusija nastoji postići ove ciljeve na više prostora. Njezina ambicija da izradi novu međunarodnu sigurnosnu arhitekturu – onu koja marginalizira Sjedinjene Države i NATO – proteže se na regije u kojima su SAD i njegovi europski saveznici tradicionalno preuzeli vodeću ulogu u sigurnosti. U svim tim regijama zapadne su države uložile puno vremena, novca i političkog kapitala kako bi izgradile mir i demokraciju. U BiH kao i u Ukrajini, cilj Rusije je držati zemlju podalje od NATO-a i NATO snage izvan zemlje, te politički i vojno oslabiti SAD. Pristup Kremlja tome je jednostavan: obustaviti zapadnu izvršnu prisutnost u obliku Ureda visokog predstavnika, unutar kojeg SAD još uvijek imenuje glavnog zamjenika visokog predstavnika; spriječiti ustavnu reformu koja se može dogoditi samo uz američku potporu; i osigurati da središnja vlada ostane nesposobna dobiti vanjskopolitičko djelovanje koje joj je potrebno za donošenje odluka o članstvu u NATO-u i EU.
Moskva slijedi svoj plan diljem različitih područja à la carte – birajući kada će prekršiti pravila, a kada koristiti međunarodno pravo kako bi potkopala utjecaj Zapada. Ona koristi prijetnju grubom silom protiv Ukrajine kako bi izvukla ustupke od Zapada, nadajući se da će vratiti ono što smatra svojom pravom sferom utjecaja. Ako bi Moskva uspjela u tome, to bi predstavljalo otvoreno kršenje međunarodnog prava o suverenitetu i teritorijalnom integritetu država. U BiH, Kremlj pokušava iskoristiti takav zakon za uklanjanje OHR-a, zahtijeva konsenzus u međunarodnim institucijama, koristi svoju moć u UNSC-u kako bi smanjio utjecaj Zapada te podržava secesionističke aktere koji aktivno potkopavaju suverenitet BiH.
Šta napraviti?
Majda Ruge napominje da Zapad ne bi smio dopustiti Rusiji da postavlja uvjete angažmana međunarodnih institucija sa zemljom koja se nalazi na granici Evropske unije i koja je toliko važna za evropsku sigurnost. Ruska upotreba veta na EUFOR prošle godine dovela je do ustupaka koji su uglavnom bili simbolični i nisu utjecali na rad OHR-a (koji je već opterećen mnogim problemima). Ali tu neće stati. Sljedeće godine Rusija će vjerovatno ići dalje – u najmanju ruku, zahtijevajući datum za zatvaranje OHR-a ili možda političke ustupke posrednicima, koji trenutno slijede destabilizirajuću agendu koju Moskva podržava.
Njemačka i njeni saveznici u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda moraju planirati kako održati vojnu prisutnost EU u BiH, čiji mandat ne bi trebao ovisiti o dobroj volji Rusije. Kako bi učinkovito odgovorio na ruske ucjene, NATO bi trebao pokazati spremnost zamijeniti EUFOR ako Rusija blokira raspoređivanje snaga. Pri tome bi NATO svoj mandat imao izravno iz Daytonskog mirovnog sporazuma i trebao bi tražiti političku predanost svojih ključnih država članica za održavanje mira i stabilnosti u BiH. Ruge tvrdi da Rusija ne želi da NATO zamijeni EUFOR, međutim Zapad će biti u jačoj pregovaračkoj poziciji ako se NATO obveže da će to učiniti ako Moskva ne popusti.
U međuvremenu, piše Majda Ruge, pojavit će se veće pitanje ako ruske snage pokrenu veliki napad na Ukrajinu: koliko će još zapadne demokratije dopustiti Rusiji da postavlja uvjete evropske sigurnosti iskorištavanjem sistema međunarodnih normi i pravila koje redovno krši?
