Na hiljade metara ispod površine Atlantika skriva se jeziva baština prošlog stoljeća: stotine hiljada bačvi napunjenih radioaktivnim otpadom, bačenih u more pod međunarodnim nadzorom. Danas, decenijama nakon što su potonule, francuski naučnici upozoravaju da bi sadržaj tih bačvi mogao dospjeti u morski ekosistem, a na kraju i na tanjire miliona ljudi širom svijeta.
Između 1946. i 1990. godine evropske države, uključujući Francusku i Veliku Britaniju, odlagale su radioaktivni otpad u Atlantski okean. Bačve su bile zapečaćene u asfaltu i betonu te spuštane u dubokomorske rovove na oko 4.000 metara dubine, približno 650 kilometara od francuske obale.
S vremenom je nadzor nad odlaganjem preuzela Nuclear Energy Agency (NEA), međuvladina organizacija sa 34 članice, uključujući i SAD. Pod njihovim je vodstvom 1967. provedeno prvo testno odlaganje, a kasnije su uvedena strožija pravila za pakiranje otpada. Glavno odlagalište određeno je u vanjskom dijelu Biskajskog zaljeva, prenosi Daily Mail.
Procjenjuje se da je tokom 15 godina u sjeveroistočni Atlantik odloženo oko 42 petabekerela niskoaktivnog radioaktivnog otpada. To odgovara 42 kvadriliona radioaktivnih raspada u sekundi. Većina otpada sadržavala je tritij, oblik zračenja koji se smatra zanemarivim, dok su ostali materijali bili beta i gama emiteri, a oko 2% činila je alfa radijacija.
Kontejneri su projektovani da uspore, ali ne i potpuno spriječe oslobađanje radioaktivnog materijala. Njihov životni vijek bio je 20 do 26 godina, što znači da su danas daleko izvan predviđene trajnosti. Stručnjaci upozoravaju da i nisko i srednjeaktivni otpad može predstavljati dugoročnu prijetnju, jer određeni radionuklidi poput stroncija-90 imitiraju kalcij i lako ih apsorbiraju morski organizmi, šireći kontaminaciju kroz prehrambeni lanac.
U junu ove godine, istraživački tim Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS) isplovio je iz Bresta na brodu L’Atalante u četverosedmičnu misiju mapiranja morskog dna i prikupljanja uzoraka.
Pomoću autonomnog podvodnog robota UlyX, dugog 4,5 metara, istraživači su detaljno kartirali područje poznato kao Abyssal Plains te locirali 3.355 bačvi. Dosad je oko 50 bačvi dokumentovano fotografijama, a snimci pokazuju da su neke netaknute, dok su druge zahrđale, deformisane ili obrasle morskim organizmima poput moruzgvi. Na nekoliko je bačvi uočeno i curenje tvari, za koju se sumnja da je bitumen – smjesa ugljikovodika korištena za zatvaranje otpada.
Ekspedicija je prikupila 1.321 galon vode, 345 uzoraka sedimenta i 19 bioloških uzoraka, uključujući ribe i račiće (amfipode), kako bi se analizirala razina radioaktivnosti. Uzorci su uzeti od površine okeana pa sve do dubine od 4.700 metara.
Prema prvim rezultatima, razina zračenja na brodu bila je blizu prirodne pozadine, no naučnici ističu da će precizne analize u laboratoriju potrajati nekoliko mjeseci. Osim radioaktivnih tvari, istraživači će mjeriti i prisutnost PFAS-a, trajnih industrijskih hemikalija koje se povezuju s karcinomima.
Iako stručnjaci naglašavaju da je zbog velike dubine i slabije radioaktivnosti većine materijala trenutni rizik za ljude nizak, dugoročni efekti na morski ekosistem i prehrambeni lanac još su nepoznati. Radionuklidi poput cezija-137 (poluživot 30 godina), plutonija-241 (13 godina) i urana-238 (4,5 milijardi godina) ostat će radioaktivni generacijama.
Sljedeća ekspedicija, planirana za iduću godinu, trebala bi donijeti detaljnije podatke i pomoći u procjeni stvarnog rizika za ljude i okoliš.