Ismail Haniyeh, čelnik političkog ogranka Hamasa, pronađen je mrtav u Teheranu.
Tačne okolnosti njegove smrti još se uvijek formalno istražuju, ali prema informacijama koje su objavili iranski mediji, radilo se o likvidaciji s potpisom pripadnika izraelskih specijalnih jedinica.
Očekivano, Tel Aviv ne želi komentirati te optužbe.
Izraelski napadi
Međutim, treba imati na umu činjenicu da je samo nekoliko sati prije njega u izraelskom zračnom napadu na Bejrut likvidiran i Fuad Shukr, jedan od vodećih komandanata libanskog Hezbollaha, u sklopu odmazde za granatiranje Golanske visoravni u kojem je poginulo 12 djece.
Izrael je za taj čin čak i preuzeo odgovornost.
Činjenica da je izraelska vojska (IDF) u razmaku od nekoliko sati likvidirala dvojicu prominentnih članova militantnih grupa koje se, u najvećoj mogućoj (Hezbollah) ili manjoj (Hamas) mjeri povezuju s Islamskom Republikom, ostavlja malo prostora za optimizam da će se sukob uspješno zadržati u dosadašnjim okvirima.
Osobito ako u obzir uzmemo da Haniyeh nije likvidiran u svom privremenom domu u Dohi, nego ni manje, ni više u iranskoj prijestolnici, i to nakon prisustvovanja inauguraciji novog predsjednika Islamske Republike, Masouda Pezeshkiana.
Iran se tako podsjetio na činjenicu da Izrael može prodrijeti na njegovu teritoriju, što se prvi put dokazalo tokom nedavnog bombardiranja vojne baze nedaleko od grada Isfahana na zapadu zemlje.
Realno je očekivati da će tokom sljedećih dana doći do snažnog odgovora šire "anticionističke koalicije", predvođene Teheranom.
To su, naime, dali naslutiti i zvaničnici Hamasa.
"Neprijatelj bi ovaj čin trebao interpretirati kao pucanj u vlastitu nogu jer će posljedice biti stravične", poručio je Izraelu Sami Abu Zuhri, viši zvaničnik Hamasa.
Krvavi sukob
Iako IDF u gotovo deset mjeseci krvavog sukoba nije uspio "potpuno uništiti Hamas", što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu najavio kao cilj rata neposredno nakon napada 7. oktobra prošle godine, zadao mu je velik udarac te ga je bacio na koljena, zbog čega nije pretjerano realno očekivati da će odmazda doći iz smjera pojasa Gaze.
Izglednije je da će se zakuhati na Zapadnoj obali gdje su tamošnji Palestinci već najavili generalni štrajk zbog ubistva Haniyeha.
I predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas oštro je osudio likvidaciju.
Podsjetimo, Hamas i Fatah, organizacija koju je svojedobno osnovao Yasser Arafat u sklopu borbe za nezavisnost Palestine, a kojom od 2005. predsjeda Abbas, prošle su sedmice u Pekingu potpisali primirje i najavili saradnju "na obostranu korist".
Haniyeh je decenijama bio jedan od prominentnijih članova Hamasa, a posljednjih je godina terorističkom organizacijom upravljao iz sigurnosti egzila.
Bilo kako bilo, od početka rata u Gazi posao je zaštitno lice organizacije te je u ime Hamasa sudjelovao u pregovorima s Izraelom.
Navodno je posljednjih sedmica bio voljan pristati na određene ustupke oko primirja, a njegov je uvjet bilo izraelsko povlačenje iz Gaze.
Izvjesno je da će njegova likvidacija dodatno zakomplicirati ionako teške pregovore o primirju u pojasu Gaze.
Još teži pregovori
Sve zapadne zemlje napeto prate razvoj situacije na Bliskom istoku. Ulog je najviši Italiji i Francuskoj koje imaju nekoliko stotina svojih vojnika stacioniranih u Libanu u sklopu misije Ujedinjenih naroda.
Njemačka, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, baš kao i Italija i Francuska, ulažu vrliki diplomatski napor u pokušaju da spriječe ono što sve više djeluje kao Pandorina kutija regionalnih tenzija.
Američki sekretar zadužen za resor odbrane Lloyd Austin poručio je da će "Washington spremno stati uz bok svog odanog strateškog saveznika na Bliskom istoku u slučaju da Izrael bude napadnut".
No, naročito je indikativan sljedeći dio njegove izjave - "da eskalaciju sukoba u ovom trenutku još uvijek ne smatra neizbježnom".
Spretno upakirano u diplomatske fraze, jedan od najistaknutijih zvaničnika administracije predsjednika SAD Joea Bidena, Tel Avivu je naredio da sad stane na loptu.
Istodobno je gomilajućim šijitskim paravojnim postrojbama, tzv. proxyjima, poručio da postoji granica odmazde koju su spremni tolerirati prije nego što se i sami uključe u sukob.
